Piše: Emir Ganibgović
Dragi moji,
sjeća li se neko da nam prođe još jedno svjetsko fudbalsko prvenstvo?
Silno smo bili motivisani gledanjem 22 igrača kako napucavaju okruglu debelu osušenu životinjsku kožu na livadi i teže da je ubace između dva štapa… Oduzimajući nam tih dva sata našeg života (po jednoj utakmici-bez produžetaka molim), dok uopće ne razmišljamo o tome kako (lako) smo stekli tu naviku gledanja utakmica i kako sve tokom dana podređujemo istoj! Kako smo samo nervozni (i nesretni) ako promašimo koji termin Ili ako neko za koga navijamo promaši penal… Lako smo stekli (lošu) naviku gubljenja vremena pred ekranima i bez problema joj se predali. Uz to još ide pivo, čips, meza, mobitel bez zvuka i ostale “ugodne” stvari. Kako tako lako steknemo loše navike, a tako teško one dobre? Kako ovisnici o raznim porocima ili svi mi koji imamo bilo kakvu lošu naviku, tako teško izlazimo iz začaranog kruga opsjednutosti nečim što znamo da nije dobro?
Ostvarimo ciljeve kroz pozitivne navike
Navike su procesi koji djeluju na bateriju koja napaja naše živote! Dobre navike pomažu nam u postizanju naših ciljeva. Loše nas sputavaju. U svakom slučaju, navike snažno utječu na naše uobičajeno ponašanje. Imamo ciljeve, velike ili male, stvari koje želimo postići u određenom vremenskom okviru. Neki ljudi žele zaraditi million dok ne napune 50. Neki žele izgubiti 10 kila prije ljeta. Neki žele napisati diplomski rad u narednih šest mjeseci… Kada nastojimo uhvatiti nematerijalni ili neodređeni koncept života (uspjeh, bogatstvo, zdravlje, sreća), stvaranje našeg konkretnog cilja često je prvi korak. U životu sebi postavljamo razne ciljeve, a da bi došli do njih potrebno je i mnogo rada, a ponavljanjem pozitivnih radnih procesa, koji nam vremenom postaju rutina – stičemo navike.
Razlika između navika i ciljeva je izuzetno bitna i svaka od njih zahtijeva različite oblike djelovanja. Naprimjer:
- Želimo naučiti novi jezik. Možemo odlučiti da želimo “propričati” za dvanaest mjeseci (cilj), te bismo se mogli obavezati na 30 minuta vježbanja svaki dan (navika);
- Želimo pročitati još knjiga. Možemo postaviti cilj za čitanje 20 knjiga do kraja godine, te bismo mogli odlučiti uvijek nositi knjigu sa nama (navika);
- Želimo provesti više vremena sa svojom porodicom. Možemo planirati da s njima provedemo sedam sati sedmično više (cilj), stoga ćemo odabrati večerati u krugu porodice svake noći (navika).
Izazovi sa ciljevima
Kada želimo promijeniti aspekte našeg života, postavljanje cilja često je logičan prvi korak. Unatoč tome što danas mnogi traže opcije za samopomoć, ovaj pristup ipak ima neke problematične aspekte.
Ciljevi imaju krajnju tačku. Ostvarila(o) sam cilj prodaje za ovaj mjesec, ne moram ponovo i za naredni… Zašto se mnogi ljudi vraćaju u državu u kojoj su rođeni (čak i kod nas), nakon postizanja određenog finansijskog cilja? Mnogi trče maratone, a zatim poslije prestanu vježbati. Ili neki naprave određenu veću količinu novca, a kasnije zapadnu u dugove. Neki postignu onaj “ljetni” cilj da smršaju tačno pred odmor i onda pokvare svoj napredak kasnijim prejedanjima.
Ciljevi se oslanjaju na činjenice nad kojima uvijek nemamo kontrolu. Neizbježna je činjenica da postizanje cilja nije uvijek moguće, bez obzira na napor. Ozljeda može pokvariti fitnes, neočekivani trošak može ugroziti finansijski cilj, porodična tragedija može spriječiti kreativni poslovni cilj. Kada postavimo cilj, pokušavamo transformisati ono što smo zamislili u algoritam izvršenja. Naravno, kao i u svakoj kompleksnoj materiji i tu imamo mnogo “caka”. “Snaga volje” nije samo vještina. To je mišić, poput onih u našim rukama ili nogama, i umori se kada radi teže.
Imati cilj ispred nas traži usmjeravanje naših aktivnosti kroz našu stalnu snagu volje. U vremenima kada drugi dijelovi našeg života iscrpljuju našu “snagu volje” (a dobro znamo kako nam je), može se lako zaboraviti na naše ciljeve. Naprimjer, cilj uštede novca zahtijeva samo-disciplinu svaki put kada izvršimo kupovinu. U međuvremenu, navika stavljanja 50 KM na štedni račun svaku sedmicu zahtijeva malo napora. Navike, a ne ciljevi, čine druge teške stvari jednostavnim.
Ciljevi nas mogu učiniti samozadovoljnim ili nemarnim. Istraživanja su pokazala da naš mozak možete zbuniti postavljanjem ciljeva sa velikim (i teškim) uspjehom! Taj je učinak još i izraženiji kada obavijestite druge o svojim ciljevima. Banalan primjer je “od Nove godine više ne pušim” – pa to razglasite okolo, a u Novoj godini vas to isto okruženje vidi sa cigaretom u rukama, jer niste izdržali… i onda krenu pitanja. Zato: nikada nikome ne govorite prestajem pušiti i nećete imati taj problem. (op.a. Pričam iz vlastitog iskustva…). Nadalje, nerealni ciljevi mogu dovesti do opasnog ili neetičnog ponašanja. Da se razumijemo – postavite izazovne ciljeve, ali bitnije je da IZGRADITE NAVIKE koje vode ka izvršavanju kvalitetnih ciljeva.
Dobre strane navika
Jednom formirane – navike djeluju automatski. Navike bukvalno preuzimaju (na svoj dobar način) teške zadatke – poput uštede novca – i olakšavaju ih.
Istraživao sam temu “ukorjenjivanja pozitivnih promjena” u samostalni sistem navika, jer sam svjestan (kao i većina nas) da pozitivne navike mogu dovesti do nevjerovatnih rezultata na bilo kom životnom planu. Svrha dobro oblikovanog skupa navika jeste osigurati postizanje naših (viših) ciljeva pozitivnim koracima promjena u ponašanju, a to uključuje sljedeće:
Navike mogu značiti da smo mudriji od naših ciljeva. Recimo da je cilj pisca napisati roman. Odlučio je napisati 200 riječi dnevno i to bi trebalo trajati 250 dana. Pisanje 200 riječi nije mnogo, pa čak i u najprometnijim i najstresnijim danima, to se može napraviti. Međutim, u nekim danima taj mali korak dovodi do pisanja 1000 ili više riječi, jer je cilj i rok bio tako motivirajući da smo ga “lako” dostizali u prosječnom danu. Kao rezultat toga, knjiga je završena u mnogo manje vremena, tj. 4 mjeseca. Ipak, ako razmislimo o cilju “napisati knjigu u četiri mjeseca” – bilo bi zastrašujuće.
Loše navike se lako ukorijene. Kao što je napisao Charles Duhigg:
“Navike su snažne i vrlo kompleksne. Mogu biti izvan naše kontrole, ali se mogu i namjerno stvoriti. Često se pojavljuju bez našeg dopuštenja, ali ih se može i preoblikovati svjesnim igranjem nekim njenim dijelovima. Navike oblikuju naše živote daleko više nego što mi to shvatamo – toliko su jake da uzrokuju da ih naš mozak podržava, isključujući sve drugo, čak i zdrav razum.”
Primjeri su bezbrojni: pušenje, ljenost, krađa… Također, medicinska statistika kaže: Kada razvijamo naviku, naš mozak se zapravo mijenja kako bi se procedura novog ponašanja lakše završila. Nakon otprilike 66 dana prakse, mogućnost da navika (p)ostaje naše trajno ponašanje je vrlo izvjesna!
Navike su život. Naši su životi strukturirani oko navika, a mnoge od njih jedva i primijetimo. Prema Duhiggovu istraživanju, navike čine 40% našeg ponašanja i sažeo je njihov značaj u sljedeći koncept:
“Cijeli naš život, koji ima određenu formu, jeste samo masa navika – praktičnih, emotivnih i intelektualnih – sistemski organizovanih za naš kvalitetan i sretan život, ili stalnu zabrinutost (pesimizam – zašto smo loši i zašto nam NE IDE u životu…). Taj programirani sistem navika neodoljivo nas nosi prema našoj sudbini, kakva god ona bila – dobra, ili loša…”
Slažemo li se sa gosp. Duhiggom? Naravno DA! Pa, sjetimo se samo onih vječitih pesimista i Jeremija oko nas… ništa im ne valja, uvijek su bolesni, “neće ovo na dobro…” Kada navika postane ukorijenjena, to nas dugoročno pozitivno ili negativno određuje za cijeli život!
Navike mogu biti spojene. Stephen Covey je parafrazirao Gandhija kada je objasnio:
Posij misao, uberi akciju; posij akciju, uberi naviku; posij naviku, uberi karakter; posij karakter, uberi svoju sudbinu!
Drugim riječima, izgradnja jedinstvene (pozitivne) navike može imati veliki utjecaj na naše živote. Duhigg ovo naziva “ključnim navikama.” To su pozitivne promjene ponašanja koje uzrokuju da promijenimo šira područja naših života. Naprimjer, oni koji svakodnevno počnu vježbati, mogu nastaviti hraneći se bolje i manje piti gazirana i alkoholna pića.
Izgradnja pozitivnih navika ne mora biti preko noći. Mogu se graditi korak po korak. Zajednički savjet za one koji žele izgraditi pozitivnu novu naviku je da počnu sa manjim promjenama. Stanfordov psiholog BJ Fogg (preporučujem za surfati i gledati) savjetuje da trebamo pozitivno graditi “sitne navike”, kao da kod zubara brusimo jedan zub. Nakon što završimo, stepen složenosti se može povećavati. Npr. ako želite čitati više, možete započeti sa10 stranica dnevno. Nakon toga, to postaje dio naše rutine, povećamo broj stranica…
Prebacivanjem našeg fokusa od postizanja određenih ciljeva na stvaranje pozitivnih dugoročnih navika, sigurno možemo kontinuirano poboljšati naš način (privatnog i prodajnog) života. To je vidljivo iz dokumentovanih navika mnogih uspješnih ljudi. Evo par primjera:
- Warren Buffett čita većinu svog dana kako bi izgradio znanje neophodno za svoje investicije,
- Stephen King piše 1000 riječi dnevno, 365 dana u godini (navika koju opisuje kao neku vrstu “kreativnog sna”),
- Čuli ste (mnogi od nas i vidjeli) da mnogi sportaši prave bilješke nakon svakog treninga kako bi utvrdili područja koja mogu poboljšati,
– …i još jedna vezana za svjetsko prvenstvo (dame oprostite – neću više): Šta mislite kakve su “radne navike” Ronalda, Modrića, ili Mbpatea, a i oni imaju dnevna 24 sata kao i mi?
Pozitivne navike, ponavljane mnogo puta tokom godina nisu slučajne. Sa dosljednošću, prednosti ovih izvanrednih akcija spajaju se… i vode do izvanrednih postignuća! Dok se ciljevi oslanjaju na trenutnu motivaciju, navike su automatske… i dugoročne! Doslovno preusmjeravaju naše mozgove. Zbog toga – kada nastojimo postići nešto u životu, uložimo vrijeme u formiranje pozitivnih navika, umjesto da se koncentrišemo (samo) na određeni cilj. Zato sam i napisao ono u podnaslovu. Bez obzira na sve probleme (egzistencijalne, političke, fašističke) koji su za našu sredinu i okruženje tako karakteristični mnogo više nego u ostatku (razvijenog) svijeta – niko vas ne sprečava da se samoanalizirate i usmjerite ka mijenjanju navika! Živjeli mi u najbogatijoj ili najsiromašnijoj državi na svijetu – princip je isti… Čvrsto vjerujem i znam da je USPJEH i sve čemu težite više u VAMA samima, nego oko vas! Pa izvolite se otrijezniti… napokon!!!
“Dobra navika je raskrsnica znanja (šta učiniti), vještine (kako raditi) i želje (strast).”
– Stephen Covey
