Unutar naše stalne i svakodnevne borbe sa mnogim „vjetrenjačama” u našim životima, jer kako drugačije nazvati današnju realnost, koliko vremena uopće imamo da javno izrazimo vlastito mišljenje?
Koliko smo postali indiferentni na sve oko nas, šutljivi, povučeni… koliko naša želja da se uklopimo u okruženje znači da ne govorimo uvijek ono što mislimo. Da li nas je današnja globalna pandemijska kastracija napravila dodatno uškopljenim da izražavamo samo ona mišljenja koja nam se čine sigurnim? I da li nas danas uopće zanima kako možemo otkriti šta ljudi stvarno misle…??
Stvarnost je da smo postali intenzivno utučeni i u vlastitim egzistencijalno-životnim borbama sve manje nas zanima okolina, sve manje se borimo da javno kažemo ono što mislimo i čujemo mišljenje drugih…upali smo u „spiralu tišine”, čiju pogubnost sve više i više osjećamo u vlastitim privatnim, a tek poslovno (prodajnim-prodanim) životima!
Ovo što nam se danas dešava ima i naučno utemeljenje. Osvrnimo se na jedno od njih definisano prije više od pedeset godina, u vrijeme „normalnog bezvirusnog“ života, a kada na to dodamo i „nevidljivog ubicu” koji nas još uvijek ne napušta – možda nam bude jasnije, a lako ćemo otkriti poveznicu i sa našim prodajno – poslovnim životima…
Čak i u društvima s velikom zaštitom slobode govora većina ljudi često ne govori ono što misli. Umjesto toga, trude se da izvagaju situaciju i prilagode svoje stavove u skladu s tim. To se svodi na „spiralu tišine“, teoriju ljudske komunikacije koju je razvila njemačka istraživačica Elisabeth Noelle-Neumann šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Teorija objašnjava kako društva formiraju kolektivna mišljenja i kako donosimo odluke u vezi sa aktuelnim temama.
Pogledajmo kako djeluje spirala tišine i kako nam ona može dati stvarniju sliku svijeta.
Kako radi spirala tišine
Prema Noelle-Neumannovoj teoriji, naša spremnost da izrazimo mišljenje direktan je rezultat toga koliko je to isto mišljenje popularno ili nepopularno u našem okruženju. Ako mislimo da je mišljenje nepopularno – izbjegavat ćemo ga javno izraziti. Ako mislimo da je popularno – jasno ćemo pokazati da mislimo isto kao i drugi…
Naša percepcija koliko je „sigurno“ izreći određeni stav dolazi nam iz našeg okruženja i mi biramo da (svjesno ili ne) budemo na zajedničkom brodu sa ostalima i vjerujemo u ono što „svi drugi vjeruju.“ Izrađujemo „interni vlastiti proračun“ na osnovu informacija koje daju mediji, razgovora koje slušamo na pauzama za kafu i naravno – na osnovu onoga što naši prijatelji objavljuju na Facebooku… Pri iznošenju naših stavova uvijek vagamo određeni kontekst na osnovu činjenica poput one koliko se anonimno osjećamo ili da li bi naše izjave mogle biti negdje i zabilježene.
Kao društvene životinje, imamo dobar razlog da budemo svjesni je li vlastito izražavanje mišljenja možda i loša ideja? Naše okruženje ima tendenciju da ima slična gledišta o bitnim stvarima, a s obzirom da imamo (bar tri) krda – umjesto da steknemo i dočekamo neophodni „imunitet krda“ – mi smo uspjeli da uveliko imamo „mišljenje krda“.
Svako ko izrazi nepopularno mišljenje rizikuje socijalnu isključenost i javno šikaniranje…U nekim slučajevima postoje i konkretne posljedice, poput potencijalnog gubitka posla ili čak zakonskih kazni. Privatno, u slučaju da vam stavovi nisu „opće prihvaćeni“ – imat će te ljude koji su manje prijateljski raspoloženi ili su voljni družiti se sa Vama. Oni koji imaju nepopularne stavove (moraju?) ih suzbiti kako bi izbjegli socijalnu izolaciju.
No, izbjegavanje socijalne izolacije važan je instinkt koji neminovno postoji u nama. Iz perspektive evolucijske biologije, preostali dio grupe (krda) važan je za naše vlastito preživljavanje! I odatle potiče naša potreba da se barem čini da dijelimo ista gledišta kao i svi drugi. Jedini put kada će se neko osjećati sigurno izreći drugačije mišljenje u odnosu na druge jeste ako misli da će ga grupa možda i prihvatiti ili ako posljedice/kazne od tog drugačijeg mišljenja i neće biti bogzna kakve…. Ali naša instinktivna želja za preživljavanjem ne diktira samo ponašanje pojedinaca – ona na kraju oblikuje i naše zajednice. Gotovo nam je nemoguće izaći izvan potrebe za prihvatanjem i ne misliti kao „većina.“
Vrsta javne podrške kada misliš drugačije od drugih uvijek postaje sve manja i manja – dok se na kraju jednostavno ne istopi…Zato je Noelle-Neumann upotrijebila riječ „spirala.“ Svaki put kada neko iznese mišljenje većine on osjeća da je to sigurno učiniti. I svaki put kad neko dobije kritike zbog iznošenja manjinskog mišljenja – to je jasan signal bilo kome ko dijeli njegovo (manjinsko) mišljenje da izbjegne njegovo javno izražavanje…
Primjeri spirale tišine
Ako želimo procijeniti što ljudi o nečemu misle, moramo im ukloniti mogućnost negativnih posljedica. Na primjer fokusirajmo se na našu dragu prodaju: sigurno iz vlastitog okruženja znate menadžera koji često postavlja teško dostižne rokove, pri tome izazivajući neizmjeran stres vlastitom timu. Svi znaju da je to problem i raspravljaju među sobom, prepoznajući da bi realniji rokovi sigurno bili motivirajući, a da nerealni samo demorališu tim. Međutim, niko ne želi ništa reći, jer znaju kako menadžer javno kaže da ljudi koji ne mogu podnijeti pritisak jednostavno ne pripadaju poslu prodaje koji traži stalnu dinamiku. Ako isti menadžer nekada i zatraži povratne informacije o njegovom stilu vođenja od svojih podređenih – neće čuti ono što treba da čuje… i spirala tišine nam se uspješno vrti. Zato veće korporacije, a to bi trebale preuzeti i sve firme radi poboljšanja vlastite produktivnosti rade anonimne ankete uposlenika na različite teme…
Jedan od najboljih, ali i teško objašnjivih primjera imamo danas u našem vlastitom okruženju i tako je egzaktan da bi možda dotična gospođa Noelle – Neumann sigurno naše okruženje našla kao izuzetno zanimljivo za potkrijepljenost svoje teorije. Nemati vakcine na vrijeme, toliko se kockati sa glavama vlastitog stanovništva, biti tako nemaran i lijen, ne preuzimati odgovornost za bilo šta – a istovremeno biti vrhunski plaćen za svoj apsolutni nerad… I pri tome svi mi koji smo svjedoci da je to realnost i da bi itekako trebali „dići glas“ protiv neshvatljivog nerada gospode političara – šutimo!? To nam je odličan primjer spirale tišine, nije baš lako shvatljiv, ali je realan.
Implikacije spirale tišine
Krajnji rezultat spirale tišine je tačka u kojoj niko javno ne izražava mišljenje o „teškim“ temama, bez obzira na to koliko ljudi vjeruju u to. Prva implikacija posljedice te tišine je da slika koju imamo o većini ljudi u našem okruženju nije uvijek tačna. Mnogi ljudi njeguju mišljenja koja nikada ne bi iznijeli svojim prijateljima, saradnicima, porodicama ili sljedbenicima na društvenim mrežama – jednostavno iz nekog razloga drže svoje mišljenje „za sebe“ i nikome ga ne otkrivaju.
Druga implikacija je strah – mogućnost neslaganja sa osobom kojoj bi iznijeli svoj stav – čini manje vjerovatnim da ćemo uopće da iznesemo svoje mišljenje, jer pretpostavljamo (i vjerovatno smo u pravu) – da ćemo doći u sukob sa tom osobom.
Treća implikacija je da vrlo glasni nositelji manjinskog mišljenja mogu na kraju imati nesrazmjeran utjecaj na javni diskurs. To je posebno tačno ako ta manjinska grupa već ima veliku moć…
Zaključak (iznosim lični stav, u svojih blizu 50 godina života):
Uvijek, ali UVIJEK recite glasno i jasno to šta mislite i osjećate, u poslovnom, a (pogotovo) u privatnom životu! Bitno je da u svakom momentu svoje mišljenje imate jasno potkrijepljeno odgovarajućim činjenicama i podacima… time će te napraviti da vas okruženje više cijeni i poštuje, oni koji imaju strah i manje hrabrosti će vas gledati kao uzor, a sigurno će te se osjećati sretnije i uspješnije. Nemojte pretjerivati sa iznošenjem svojih stavova i mišljenja svuda gdje se nalazite, jer postat će te dosadni i preagresivni, a sigurno svi znamo te „grlate i pričljive“, a koji baš i nemaju „dubinu“ od vlastite „površine…“ Nekada ćete upravo VI trebati „presjeći spiralu tišine“ i pokrenuti teški voz teških odluka i promjena, ali učinite to! Nemojte se bojati i budite uvijek spremni da platite cijenu javno i hrabro izrečenog vlastitog mišljenja, jer neko vam može uzeti i novac i posao, ali nikad ne dajte da vam uzmu dostojanstvo i – SLOBODU!
