U ovom trenutku, svjedoci smo rastuće inflacije koja je pogodila apsolutno svaki segment naših života. Za neke od njih nismo ni sigurni kako je došlo do rasta cijena, pa je potrebno dublje istražiti, recimo, rast cijene tehnoloških uređaja i onda shvatiti da je razlog otežana nabavka aluminija i nikla koji inače u velikoj mjeri dolazi sa tržišta Ukrajine i Rusije.
Sa druge strane, imajući u vidu da je Rusija drugi najveći izvoznik nafte na svijetu, jasno je da će cijena nafte rasti, a time i cijena transporta, što dovodi do rasta cijena finalnog proizvoda.
Kako se u ovom trenutku na horizontu još uvijek ne vide znaci oporavka, optimizacija svih aspekata biznisa je imperativ. Prava informacija, analiziranje svih dostupnih podataka koji se u organizaciji prikupljaju interno i eksterno, ključ je za odgovor na pritiske koji dolaze sa tržišta. Neki od naših prijedloga na ovom polju su da najprije treba preispitati osnovne faktore, a to su šta se distribuira i gdje, i naravno pripremiti organizaciju za sve što dolazi u budućnosti.
U tržišnoj borbi za ostvarivanjem boljih poslovnih rezultata vrlo česta taktika jesu inovacije. Bilo da je potpuno nov proizvod, sezonski, varijacija postojećeg, možda čak i nova kategorija, na policama koje su svakako ograničene, imamo prilike da vidimo sve širi izbor. Čak 11 od 15 Top FMCG kategorija pokazuje numerički rast broja proizvoda na policama, u odnosu na prošlu godinu.
Ovo automatski povlači za sobom troškove proizvodnje, pozicioniranja i distribucije proizvoda koji možda tržištu i nisu potrebni. Naime, ovo najbolje možemo da vidimo kroz direktno poređenje broja proizvoda koji čine jednu kategoriju i vrijednosti koju ostvaruju. Tako dolazimo do podatka da numerički 80% proizvoda u kategoriji piva ostvaruje samo 2% prodaje, dok u kategoriji mlijeka 68% proizvoda ostvaruje 2% prodaje. Kada podatke sagledamo na ovaj način pitanje isplativosti se samo nameće.
Utisak je da se lakše donose odluke o ulistavanju proizvoda, iako one zahtijevaju ozbiljne investicije, nego odluke o optimizaciji asortimana koje za cilj imaju da racionalno sagledaju benefite trenutne širine asortimana. Ipak, ako bismo dalje uporedili promjenu asortimana u posljednjoj godini, u odnosu na promjenu vrijednosti koju su proizvođači ostvarili, vidimo da je čak 8% proizvođača, koji čine 37% cjelokupne FMCG prodaje, povećalo svoje prihode iako su smanjili broj proizvoda u svom asortimanu.
Svakako da delistiranje proizvoda ne dovodi do boljih poslovnih rezultata, ali širenje asortimana također nije garant poslovnog uspjeha.
Na isti način kako Pareto princip može biti primijenjen na asortiman, može se primijeniti i na odabir trgovina. Na tržištu postoje trgovci/objekti koji su za prodaju jednog proizvođača ili distributera značajniji od drugih i cilj je pronaći takve objekte.
Ako bi, hipotetički, sve objekte na tržištu poredali prema njihovoj važnosti za određenu kategoriju, vidjeli bismo, teoretski, da je sa 20% numeričke distribucije moguće dostići 90% prodaje. Ipak, realnost je nešto drugo.
Dinamika tržišta, otvaranje i zatvaranje objekata, promjena ponašanja potrošača, činjenica da uvijek na tržištu postoje objekti za koje neki proizvođač i distributer ne zna i činjenica da sa nekima i ne želi da sarađuje, dovodi do toga da će se brendovi uvijek naći negdje ispod pomenute krive. Pri tome, težnja svakako treba biti da budu što je moguće bliže svom maksimalnom potencijalu.
Način na koji je to moguće postići je analiza trenutnih kupaca, gdje je potrebno izdvojiti one koji imaju najbolje prodajne rezultate i vidjeti šta takvi objekti imaju zajedničko. To može biti kvadratura, broj kasa, obavezno prisustvo još neke kategorije pored one koja se posmatra, lokacija itd… Pronalaženje objekata sa takvim “pobjedničkim karakteristikama” u ostatku tržišta može biti put ka ostvarivanju boljih poslovnih rezultata.
Također, prilike za rast mogu se tražiti i u inovacijama poslovnih procesa, kao i u novim industrijama. Jedan od načina da predvidimo šta će se dogoditi u narednih tri do pet godina je da sada analiziramo gdje velike kompanije ulažu. Početkom godine, uradili smo studiju gdje smo izdvojili Top 18 inovacija koje pokrivaju laboratorijsko uzgajanje hrane, upravljanje otpadom, obnovljive izvore energije, gejmifikaciju, NFT, Metaverse, model pretplate, pa sve do direktne prodaje kupcima, kao i brze dostave što ćemo pokriti u ovom tekstu.
U diskusiji sa predstavnicima i stručnjacima svake industrije, razvili smo okvir za procjenu određene inovacije kroz šest oblasti koje pokrivaju spremnost potrošača za usvajanje određene inovacije: socijalni aspekt, zakonsku regulativu, visinu investicije, mogućnost rasta, trenutni nivo razvoja i komparativnu prednost, u odnosu na već postojeća rješenja.
Direktna prodaja potrošačima može biti način da proizvođači postanu još bitniji u tržišnoj utakmici, preuzmu dio moći od trgovaca i postoje znaci da dosta proizvođača ide u ovom smjeru. Pandemija je, definitivno, učinila svoje i ubrzala ove procese, jer je samo 7% potrošača reklo da nisu zainteresovani za ovakav model kupovine. Ovo može biti i odlična poslovna prilika za male proizvođače što ne znači da veliki ne idu u tom smjeru.
Naprimjer, Nike planira da ovakav model prodaje čini 30% njihove cjelokupne prodaje do 2024. Direktni kontakt i komunikacija sa kupcima je prilika za izgradnju brenda, lojalnosti i poslovanja sa povišenim maržama. Što se tiče skalabilnosti, ovaj model pokazuje značajan potencijal jer je tehnološki element vrlo isplativ i ekosistem partnera za isporuku omogućava kompanijama da se samo prikače na već postojeću distributivnu mrežu bez potrebe da je posjeduju.
S druge strane, brza ili ekspresna dostava izgleda kao pravi pogodak. Ona je eksplodirala u posljednjih nekoliko godina i pandemija je, svakako, pomogla tom rastu. Čak 55% potrošača je otvoreno za konzumaciju proizvoda onih kompanija koje imaju ovu uslugu.
Tehnologija i oprema za brzu isporuku su veoma skalabilni, ali ljudska komponenta koja je trenutno pokretač isporuke može postati skuplja i ugroziti ovaj biznis model. Osim toga, kao posljedica ogromnih količina isporuka i putovanja pojavljuju se potencijalne barijere, jer lokalne samouprave dovode u pitanje gužve koje se stvaraju na ulicama, a ekološke grupe dovode u pitanje dugoročne utjecaje ove prakse.
Smatra se da će kompanije koje imaju pozadinsko operativno skladište imati značajne prednosti. Uz to, buduće uključivanje dronova i robotike ima potencijal da dodatno unaprijedi ovaj model poslovanja. Ono što je zaključak je da će pronalaženje rješenja za ljudski i ekološki faktor biti od vitalnog značaja za veliki uspjeh i mogućnost da održi svoju impresivnu putanju.
Na kraju, ostaju pitanja o kojima treba razmisliti:
Da li postoji opravdanje za trenutnu širinu asortimana? Da li dolazimo do objekata sa najvećim prodajnim potencijalom? Da li se kroz trenutne tržišne inovacije biznis može dodatno unaprijediti?
