Prema podacima Registra poljoprivrednih proizvođača FBiH i RS-a oko 13.000 do 15.000 registrovanih farmera se aktivno bavi proizvodnjom mlijeka od čega ostvaruju direktne prihode.
Mukotrpan trud i rad koji ulažu farmeri uvijek je na granici pokrivanja osnovnih troškova rada i ulaganja. Niko se na motiki i lopati nije obogatio, zarada od proizvodnje i prodaje mlijeka i mliječnih proizvoda dovoljna je za rješavanje egzistencijalnih pitanja, a tek uz ostvarene poticaje se može govoriti o minimalnom napredovanju i razvoju. Međutim, došlo je vrijeme kada je i to ugroženo.
Enormna poskupljenja stočne hrane u 2021. godini ogroman je udar na farmere, toliko snažan da će mnogi nažalost morati odustati od ove proizvodnje.
Poskupljenje žitarica
Osnova proizvodnje mlijeka je ishrana krava. Osim količine mlijeka, izbor i vrsta stočne hrane utiču i na imunološko stanje krava, plodnost, kvalitet mlijeka i u konačnici na dobit. Dobro izbalansirani obrok koji se daje u obliku krmnih smjesa sadrži kukuruz, pšenicu, krmno brašno, sačmu uljane repice, repin rezanac, suncokretovu sačmu, dodatke minerala i vitamina. Osiguravanje potrebnih hranjivih tvari i vitaminsko mineralnih komponenti je jedan od najvećih troškova u proizvodnji mlijeka.
Zbog malih zemljišnih posjeda, kvaliteta tla i prinosa, većina farmera je primorana kupovati stočnu hranu. Trenutna poskupljenja, naročito žitarica bez kojih su nezamislive krmne smjese uveliko povećavaju troškove proizvodnje. Distributeri i mješaone stočne hrane opravdanje za skok cijena pronalaze u višim cijenama kukuruza, soje, sojine sačme, sunckoretove sačme i pšenice na svjetskom nivou.
Kukuruz skuplji u prosjeku 35 posto
U odnosu na prošlu godinu najveća poskupljenja evidentirana su kod kukuruza koji je skuplji za 35 posto, zatim suncokretova sačma za 34 , pšenica za 20 i vitaminsko mineralne smjese u prosjeku oko 15 posto. Nisu samo troškovi stočne hrane veći, rasla je i cijena nafte u odnosu na prošlogodišnji period u prosjeku do 0,20 KM po litru, a tu su i sjemena (silažni kukuruz) i đubriva. Svaki segment proizvodnje mlijeka prema segmentima od njive do procesa mužnje na kraju više košta, što predstavlja ogromno opterećenje po farmera.
Pitanje je kako naodmjestiti ova poskupljenja, ako je otkupna cijena mlijeka i dalje nepromijenjena, budući da mljekare i dalje striktno čuvaju onu minimalnu.
Hronološki gledajući, proizvođači mlijeka su uvijek bili na udaru. Kao prvo, sjetimo se zabrane izvoza u EU, zatim usaglašavanje proizvodnje s visokim EU standardima, kontinuirani rast cijene nafte, obustave otkupa, poslijedice pandemije Covid-19, a sada i osnovnog troška, stočne hrane.
Nema te ekonomske računice koja će sve ove troškove i sva enormna poskupljenja “pokriti” sa otkupnom cijenom u prosjeku 0,50 do 0,57 KM za litar mlijeka koliko plaćaju mljekare i otkupljivači. Dok skaču vrijednosti osnovnih troškova, istovremeno raste cijena mlijeka, ali u trgovačkim lancima. U svoj toj priči svi ponovo zarađuju više osim primarnih proizvođača, farmera.
