U Bosni i Hercegovini je prema evidencijama preko 2,2 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je 1,6 miliona obradivog. Na tim površinama oko 350.000 seoskih domaćinstava, porodičnih gazdinstava svakodnevno proizvodi voće, povrće, mlijeko, meso. Nevjerovatan je podatak da je za uvoz voća i povrća u prošloj godini izdvojeno 320 miliona KM, a za unapređenje pomenutih kapaciteta i domaćih poljoprivrednika u cijeloj BiH, izdvojeno je (Program poticaja FBiH i RS-a) duplo manje – svega oko 160 miliona KM.
Tokom protekle godine u cijeloj zemlji je proizvedeno 130 hiljada tona šljive, 66 hiljada tona jabuke, 23 hiljade tona kruške, 18 hiljada tona grožđa prema podacima privredne komore. Privrednici se pored ograničenja u vanjskoj trgovini susreću i sa drugim izazovima – uvoznim voćem kojemu se daje prednost.
I kada se sve to analizira, sagledaju potrebe i naši proizvodni kapaciteti ostaje sigurno potreba za uvozom određenih proizvoda, ali zasigurno ne u ovolikom prošlogodišnjem milionskom obimu. Država i institucije su te koje štite domaćeg proizvođača, iz primjera i izvještaja je očito suprotno. Međutim, postoji i dio pojedinačne odgovornosti, u momentu kada na policama marketa biramo određene artikle. Ovakvih pojava će uvijek biti, sve dok država ne započne sa zakonskim mjerama zaštite BiH proizvedene robe, to pojedinačno svako može uraditi forsirajući svijest o domaćem uzgajivaču!
