Uz hljeb, mlijeko najčešće doživljavamo kao najvažniju namirnicu u svakodnevnoj prehrani. Međutim mljekarski se sektor sve više susreće s velikim izazovima i pritiscima s mnogih strana. Stočarska, a onda i mliječna industrija, prva je na udaru kada se govori o negativnom utjecaju na okoliš. Uzgoj muznih krava u industrijskoj proizvodnji smatra se neprikladnim te se učestalo proziva zbog kršenja pravila o dobrobiti životinja. Samo mlijeko i mliječni proizvodi često su na tapeti zagovarača zdrave prehrane koji ga izbacuju s tog popisa. Novi trendovi u prehrani promiču njegove alternative, odnosno biljne napitke.
Stoga je Svjetski dan mlijeka, kojega je uspostavila Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda, a obilježava se 1. juna već 21 godinu, vrlo važan kako bi se prepoznala važnost ove namirnice kao globalne hrane.
Ovogodišnja je tema održivost u mliječnom sektoru s porukama o očuvanju okoliša, prehrane i socio-ekonomije. Tim se povodom širom svijeta održavaju razne kampanje – na farmama, školama, sportskim klubovima, tako i na društvenim mrežama. Prošle je godine održano preko 417 kampanja u 68 zemalja.
Kako piše FAO, oko 150 miliona kućanstava širom svijeta bavi se proizvodnjom mlijeka. U većini zemalja u razvoju nose je mali farmerišto doprinosi njihovoj egzistenciji, sigurnosti hrane i prehrani. Ono im pruža relativno brz povrat i važan je izvor novčanog prihoda.
Posljednjih desetljeća zemlje u razvoju povećale su svoj udio u svjetskoj proizvodnji ove namirnice. Ali ovaj je rast, kako ističu u FAO, uglavnom rezultat povećanja broja muznih krava, a ne povećanja produktivnosti po grlu.
EU na prvom mjestu
Prema portalu Statista, u 2020. je vodeći svjetski proizvođač kravljeg mlijeka bila Evropska unija čije su države članice proizvele oko 157,5 miliona tona. Sjedinjene Države su na drugom mjestu s količinom od oko 101 miliona tona.
Vrijednost izvoza mliječnih proizvoda širom svijeta dosegla je 54 milijarde dolara u 2019., što je povećanje u odnosu na 52 milijardi dolara u 2018., u čemu opet prednjači EU. Vodeći prerađivači su Američki mljekari (The Dairy Farmers of America) sa sjedištem u SAD-a, a na Novom Zelandu druga je najveća takva kompanija Fonterra.
U posljednja tri desetljeća svjetska proizvodnja ove sirovine povećala se za više od 59 posto, s 530 miliona tona 1988. na 843 miliona tona 2018. godine, navodi FAO.
Od 1970-ih, većina širenja proizvodnje bila je u Južnoj Aziji, koja je glavni pokretač rasta u svijetu u razvoju. U Africi ona raste sporije nego u drugim regijama zbog siromaštva i nepovoljnih klimatskih uvjeta u nekim zemljama.
Zemlje s najvećim viškom mlijeka su Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Francuska, Australija i Irska, a s deficitom Kina, Italija, Ruska Federacija, Meksiko, Alžir i Indonezija.
