Rat na istoku Europe, u žitnici kontinenta, donosi snažne poremećaje u snabdijevanu hranom i neizbježan rast cijena, a globalne cijene hrane već sad se penju na višegodišnje maksimume.
Sama najava rata u Ukrajini, od početka godine, već je utjecala na rast cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda – pšenice i kukuruza. Terminski ugovori kojima se trguje na robnim berzama pokazuju snažan rast cijena već od početka godine, pa je cijena za pšenicu kojom se trguje na berzi u Chicagu skočila za oko 12% od početka godine, dok su cijene kukuruza narasle za 14,5%. Ove sedmice cijene i dalje nastavljaju rasti, po vrlo visokim stopama, pa je cijena kukuruza za isporuku u sljedećem mjesecu rasla gotovo 3%, a pšenice čak 6%. Zbog ogromne nesigurnosti idućih dana mogu se očekivati i novi poremećaji te rast cijena na svjetskim robnim burzama, što će biti dodatni udar na poljoprivredu u svijetu i regionu, ali i globalno tržište hrane.
Početak rata u Ukrajini dolazi u trenutku kad su cijene hrane narasle na najvišu razinu u zadnjih deset godina, budući da se kanali nabavke još nisu oporavili od COVID-19 krize, a klimatske promjene imaju sve veći utjecaj na žetve u glavnim poljoprivrednim proizvodnim bazenima, dok potrošnja na kineskom tržištu i tržištima širom svijeta i dalje raste. Sadašnji trendovi upozoravaju na nove nadolazeće tektonske poremećaje na globalnom tržištu hrane, zbog čega je i na našim prostorima potrebno realno sagledati novonastalu situaciju i donositi odluke koje će na vrijeme utjecati da se poremećaji ne odraze na drastičan rast cijena te negativan utjecaj na sve poljoprivredne proizvodnje.
Rat u Ukrajini – velika globalna nesigurnost
Poremećaj na jednom od najvažnijih proizvodnih područja žitarica u svijetu već sad stvara ogromnu nesigurnost i strahove od novog vala rasta cijena i nestašice. Rusija i Ukrajina zajedno snabdijevaju više od 25% svjetskog izvoza pšenice, gotovo 20% izvoza kukuruza i 80% izvoza suncokretovog ulja. Ukrajina je najveći svjetski proizvođač suncokreta, ali i krompira, šesti proizvođač kukuruza i ječma, sedmi proizvođač pšenice i uljane repice te je deveta u proizvodnji soje. Ukrajina proizvodi pšenicu, kukuruz, ječam i raž na koje se oslanja veći dio Europe.
“Poljoprivredni sektor Ukrajine je vrlo jak jer generirao oko 9,3% BDP-a, a ratarstvo čini 73% poljoprivredne proizvodnje. Sankcije Rusiji, koja je, također, veliki proizvođač poljoprivrednih proizvoda, mogu utjecati na nestašicu poljoprivrednih sirovina za proizvodnju hljeba, ali i stočne hrane te na značajno povećanje cijena. Kratkoročno, sankcije koje zapadne zemlje uvedu Rusiji mogle bi dovesti do toga da mnogo već požnjevenog žita ostane u Rusiji, a vojne akcije mogle bi poremetiti trgovačke rute na Crnom moru. Dugoročno gledano, šira invazija na Ukrajinu mogla bi nanijeti veliku štetu poljoprivrednom sektoru te zemlje (oštar pad proizvodnje), jer poljoprivrednici bježe od borbi, a postoji opasnost od uništenja infrastrukture i opreme za proizvodnju”, procjena je Zvjezdane Blažić, stručnjakinje SMARTER-a.
Već sad je vidljivo da poremećaji u lancu snabdijevanja neće pogoditi samo Europsku uniju, budući da se mnoge države na Bliskom istoku i u Africi, također, oslanjaju na ukrajinsku pšenicu i kukuruz. Kina je, također, veliki uvoznik ukrajinskog kukuruza, jer je prošle godine zamijenila SAD kao najvećeg kineskog dobavljača kukuruza. Ukrajina je dugo bila poznata kao “žitnica Europe”, a zapravo ona danas više od 40% svog izvoza pšenice i kukuruza izvozi na Bliski istok i Afriku. Postoji zabrinutost da bi dalja nestašica hrane i povećanje cijena mogli izazvati i društvene nemire na pojedinim osjetljivim područjima, kao primjerice u Libanonu, koji polovicu svojih potreba za žitaricama osigurava iz Ukrajine.
Svaki poremećaj ima drastičan utjecaj na cijene
Žitarice su temelj prehrane ljudi i stoke, jer su vrlo važna osnovna sirovina u cijelom svijetu, pa čak i relativno mali prekid u snabdijevaju može imati ogroman učinak na cijene te globalno tržište koje se i sad bori sa smanjenim zalihama žitarica. Već su pojačane napetosti dovele do toga da su kupci preusmjerili brodove prema drugim lukama, jer su brodovi započeli izbjegavati ulazak u Crno more zbog ratnog rizika i zabrinutosti od izbijanja rata koji može dovesti do dugotrajnih kašnjenja utovara. Zato se već sad osjećaju prekidi u lancu. Nedostatak zaliha iz regije Crnog mora sigurno će povećati potražnju za žitaricama iz SAD-a i Kanade, no, problem za pšenicu je i suša u SAD-u pa se ne očekuju rekordne žetve.
Osim poremećaja na tržištu žitarica, ništa bolja situacija nije ni na tržištu uljarica. Prema podacima organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, cijene biljnih ulja porasle su za 4,2% tijekom januara, dosegnuvši najvišu razinu svih vremena. Porast cijena najvećim dijelom je posljedica globalnih vremenskih događaja koji su utjecali na zalihe dvije ključne uljarica – soje i palminog ulja. Tijekom posljednjih šest mjeseci u Argentini i Brazilu bila je velika suša i to je dovelo do stvarno visokih cijena. Brazil čini oko polovicu svjetskog izvoza soje, dok Indonezija i Malezija proizvode veći dio svjetskog palminog ulja. Maleziju je pogodio jak tajfun koji je doveo do snažnih poplava, što je imalo veliki utjecaj na proizvodnju palminog ulja u toj državi. Snažna potražnja za sojom, ali i drugim uljaricama rasta u prehrambene svrhe, naročito za proizvodnju stočne hrane, ali i za proizvodnju biodizela što je dovelo je do toga da su cijene sirovog biljnog ulja 30% više nego prije godinu dana.
Na pomolu je još drastičnije povećanja cijena gnojiva. Rusija je globalni proizvođač s niskim cijenama i velikim količinama svih glavnih gnojiva. Ostali veliki proizvođači gnojiva, SAD i Kanada, mogu povećati proizvodnju gnojiva, ali je pitanje koliko brzo te povećane kapaciteta mogu isporučiti na tržište. U takvim uvjetima sjeverna hemisfera mogla bi imati problema u sjetvi, jer se glavna sezona potrošnje gnojiva događa u drugom tromjesečju. Sve ovo ukazuje na rastuće troškove za poljoprivrednike, koji smanjuju korištenje gnojiva. To će potencijalno izazvati niže prinose usjeva i još više povisiti cijene hrane širom svijeta, a troškovi hrane već su najskuplji u posljednjem desetljeću.
