Važnost ambalaže u savremenoj maloprodaji

Zahvaljujući napretku tehnike i tehnologije ambalaža omogućava brzu prilagodbu tržištu i potrebama potrošača, a stručnim i racionalnim odabirom tehnologije i vrste ambalažnog materijala može donijeti i znatne uštede kako proizvođačima, tako i trgovcima.

Kako bi se određeni proizvod pravovremeno pojavio na prodajnom mjestu treba uspješno obaviti niz poslova koji uključuju: izbor tehnologije i procesne opreme, izbor opreme za pakovanje, konstruisanje, tehničko i grafičko oblikovanje ambalaže, deklarisanje i označavanje proizvoda skladno propisima direktivama, kodiranje, optimizaciju pakovanja, logistiku pakovanja, odabir optimalnih ambalažnih materijala te izradu tehničko-tehnološke dokumentacije koja uključuje tehničke nacrte, specifikacije ambalaže i izjave o sukladnosti.

Materijali i primjena

Danas je, osim klasične podjele ambalaže na staklo, plastiku, papir, karton, metal i drvo, u primjeni mnogo potpuno novih ambalažnih materijala, i po strukturi i po sastavu.

U većini slučajeva to su različite kombinacije kompozitnih (višeslojnih) ambalažnih materijala, kreiranih s ciljem da se uz najmanje maseno učešće materijala ostvari maksimalna zaštita tokom željenog životnog vijeka proizvoda.

U području prehrane prisutna je zasigurno najveća raznolikost upotrebe ambalažnih materijala, što je i logično, s obzirom na ogromnu količinu najrazličitijih vrsti prehrambenih proizvoda. Upravo zato, potrebno se malo detaljnije osvrnuti na pojedine segmente koji vrlo precizno uređuju područje ambalaže za hranu.

Prije svega, kad je riječ o ambalaži za hranu nezaobilazan je pojam zdravstvene ispravnosti ambalaže. Zdravstvena ispravnost ambalaže uređena je Zakonom o hrani i Zakonom o predmetima opće upotrebe, te Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom.

Pravilnik vrlo precizno utvrđuje granice zdravstvene ispravnosti pojedine ambalaže koja se koristi u procesu proizvodnje hrane.  Ispunjavanje odredbi ovog pravilnika utvrđuje se određenim laboratorijskim ispitivanjima ambalaže odnosno ambalažnog materijala.

Pravilnici i deklaracije
Deklaracija proizvoda je obvezna i izuzetno važna. Pomoću deklaracije proizvođači komuniciraju s potrošačima, ali i s inspekcijskim i drugim nadležnim tijelima. Svi oni trebaju dobiti potpunu informaciju o proizvodu kako bi ga mogli ispravno upotrijebiti i vrednovati.

O sastavu ambalaže, količini, načinu upotrebe i ostalim karakteristikama do načina odlaganja otpadne ambalaže. Upravo je mogućnost reciklaže i ponovne upotrebe važan faktor pri odabiru i definisanju ambalaže za proizvod, a pravilno označavanje ambalaže preduvjet za informisanje potrošača i prepoznavanje vrste materijala u momentu kad ambalaža postane otpad.

U procesu poslovanja s ambalažom proizvođači i korisnici ambalaže moraju imati uređene poslovne odnose. Kvalitetu ambalaže proizvođač ambalaže korisniku dokazuje atestom o zdravstvenoj ispravnosti ambalaže i izjavom o sukladnosti kojom dokumentuje da su ispunjeni zahtjevi bosanskohercegovačkog zakonodavstva za predmete koji dolaze u neposredan kontakt sa sadržajem te da su ispunjeni zahtjevi za zbrinjavanje ambalažnog otpada.

Izjave o sukladnosti obavezne su za sve vrste ambalaže, a ispravno vođenje dokumentacije o ambalaži vrlo je važno kod tvrtki koje su certificirane prema ISO 9000.

Smanjenje mase i troškova
Područje ambalaže vrlo je složeno i zahtijeva veliko znanje za uspješan rad. Osnovna je pretpostavka da je stručnjak koji se bavi ambalažom i tehnologijom pakovanja vrlo dobro upoznat s mogućnostima proizvodnje ambalaže te različitim proizvodnim procesima, kako bi u konačnici mogao osmisliti najbolje rješenje ambalaže za novi proizvod.

Velike korporacije, zbog raznolikosti i volumena proizvodnje, imaju stručne timove koji uspješno pokrivaju područje ambalaže. Kod manjih kompanija s malim volumenom proizvodnje nije realno očekivati da postoji stručni kadar koji će se isključivo baviti pitanjima ambalaže jer nema stalne potrebe i nije ekonomski isplativo. U takvim slučajevima takve kompanije traže pomoć “sa strane”, odnosno od kompanija koje se profesionalno bave ambalažom.

U procesu kreiranja i konstruisanja ambalaže za proizvod važan parametar je maseni udio ambalaže u pakovanju. Smanjenju mase ambalaže prethodi cijeli niz ispitivanja koja se odnose na kvalitetu proizvoda i na određivanje roka trajanja proizvoda.

Drugi važan argument, kad govorimo o otpadnoj ambalaži, je biorazgradiva ambalaža. Upotreba biorazgradive ambalaže stimulira se određenim finansijskim poticajima jer se upotrebom takve ambalaže smanjuje i ukupna količina ambalažnog otpada budući da, u određenom vremenskom roku, dolazi do njezine razgradnje.

U konstrukciji ambalaže za proizvod potrebno je voditi računa i o količini punjenja u odnosu na veličinu ambalaže. Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za pakovanja i boce kao mjerne spremnike jasno je uređen taj odnos. Time se također posredno utiče na manje učešće mase ambalaže u odnosu na masu proizvoda.

Komercijalna i transportna

Razvoj osnovne odnosno primarne ambalaže nije jedini segment ambalaže gdje se ostvaruje značajan iskorak u njezinom razvoju i primjeni. I kod komercijalne i transportne ambalaže dolazi do određenih pomaka i poboljšanja, a posebice kad je u pitanju komercijalna i transportna ambalaža za maloprodaju.

Pojmovi Retail Ready Packaging i Shelf Ready Packaging u pravilu se odnose na komercijalno-transportno pakovanje koje u trgovinu dolazi kao gotova prodajna jedinica, a dimenzijama je u potpunosti prilagođena polici.

Takvo pakovanje mora ispuniti nekoliko funkcionalnih zahtjeva i pritom mora: biti jednostavna za identifikaciju, lako se otvarati i stavljati na policu, lako se odlagati kao otpadna ambalaža, pozitivno utjecati na optimizaciju procesa ponovnog punjenja police te utjecati na bolju uočljivost proizvoda od strane potrošača.

Ovaj segment pakovanja i njegova problematika stručno se prati u zemljama EU putem udruženja IGD (Institute of Grocery distribution) i ECR Europe (Efficient Consumer Response).

Svojevremeno je od strane ECR Europe osnovan projektni tim, koji čine proizvođači, dobavljači ambalaže te predstavnici trgovačkih lanaca, a kao rezultat njihovog rada nastao je cjeloviti vodič za zajednički pristup rješavanju SRP-a.

Prema podacima iz istraživanja GfK, o udjelu prvih 10 trgovačkih lanaca kao glavnom mjestu kupnje robe široke potrošnje u 2020. godini, može se zaključiti da veliki trgovački lanci u 10 od 11 zemalja centralne i istočne Evrope drže više od polovice tržišta robe široke potrošnje uključujući prehranu i sve ostale potrepštine za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu.

Prema podacima spomenutog istraživanja u Bosni i Hercegovini se oko 81 posto roba prodaje u velikim lancima. Uvažavajući  prethodne podatke, uvođenje SRP-a ima budućnost i može poslužiti kao sredstvo za ostvarivanje određenih ušteda uz:
¤ veće količine u narudžbi ambalaže,
¤ veće proizvodne serije,
¤ manja komercijalna odnosno transportna pakovanja,
¤ dostupnost asortimana u većem broju trgovina,
¤ brži promet proizvoda.

Osim ostvarivanja ušteda u pojedinim segmentima cjelokupnog lanca snabdijevanja, to će rezultirati povećanim vrijednostima za sve sudionike, od potrošača do proizvođača.  Naravno da su u određenim slučajevima neophodna finansijska ulaganja, bilo da je riječ o promjenama pakovanja, izmjenama na linijama za pakovanje ili promjenama u procesu skladištenja i manipulacije u trgovini.

Na kraju, možemo konstantovati da se ambalaža i tehnologija pakovanja vrlo intenzivno razvijaju, a za uspješno vođenje procesa i razvoj novih ambalažnih materijala potrebno je mnogo znanja i želje za usvajanjem novih tehnika i tehnoloških postupaka pakovanja.