U prošlom broju magazina pisao sam o online marketingu, njegovim prednostima i nedostacima i kako FMCG kompanije trebaju iskoristiti ovaj alat kako bi došli do svojih potrošača i prodali svoj proizvod. Na samom kraju teksta napisao sam vam da i ja koristim Instagram kako bih objavljivao svoje amaterske fotografije, i kako trebate posjetiti moj profil. Međutim, dogodio se jedan problem. Pogrešno sam napisao naziv tog profila. Napravio sam jednu od većih grešaka koje mogu da se naprave prilikom prezentiranja svog rada. Ispravan naziv profila jeste „bh_twins_q“, a ne „bh_twing_q“. I koliko god puta ja pročitao svoj tekst prije nego ga pošaljem redakciji, neke greške mi nekada promaknu.
Skoncentrisao sam se na to da tekst bude pravopisno ispravan, a nisam dodatno provjerio kako sam napisao svoj „brend“. I nastade greška. I ta greška ode u eter. I to ljudi vide. U jednu ruku sam imao sreće što su ovu moju grešku mogli prepoznati samo oni koji su htjeli da posjete moj profil, dok oni koji nisu vjerovatno nisu ni mogli shvatiti u čemu je greška. I šta je onda prva reakcija kod većine ljudi? Pa provjeriti ko je pogriješio. Kako sam grešku otkrio tek kada sam čitao online izdanje magazina, morao sam da provjerim jesam li ja napravio grešku ili redakcija. I naravno, možete pretpostaviti da sam ja napravio grešku.
Bude čovjeku krivo što je napravio previd, i naravno u njegovom biću je utkano da proba naći grešku u nekome drugom, ali ovdje to nije bio slučaj. Ja sam napravio tu malu grešku, i znao sam da ovaj tekst moram početi na način da vam pokažem proces krivice kroz koji sam ja prošao, jer sam siguran da svi mi kroz te procese vrlo često prolazimo. Ova greška je i odredila temu za ovaj novi tekst o kojem ćemo pisati ovaj put. Iako sam prošli put obećao da ćemo pisati o onima „što sve znaju o nama“, tu aktuelnu temu ćemo ostaviti za mjesece kada počinju godišnji odmori. Pa dok neki budu ležali na plaži i čitali taj tekst, možda će imati više vremene da se zapitaju kuda nas vode sva ova tehnologija i razvoj?
Sa greškama i propustima u poslu smo se svi sigurno mnogo puta do sada sreli. Razvoj poslovanja kojim se ja bavim, ne poznaje male greške koje su vidljive potrošačima. Postoje samo veliki propusti koji se mogu dogoditi, odnosni veliki projekti koji se ne uspiju završiti do kraja ili se ne završe na očekivan način. Moji nadređeni su ti koji mogu potvrditi ili negirati sljedeće, ali mislim da nisam sa te strane projektne realizacije napravio neki veliki propust. Do sad! Nadam se da će tako i ostati.
Marketing je ozbiljna i važna funkcija
U svakodnevnom radu mnogo sarađujem sa kolegicom koja vodi marketing, i vidim koliko pažnje, energije i vremena ulaže u proces kreiranja poruka koje će se plasirati prema potrošačima. To se najbolje ogleda u dva slučaju. Prvi je taj kada me zamoli da pregledam neku komunikaciju i njenu ispravnost, jer koliko god čovjek u nešto gledao i provjeravao, može se desiti propust. U tim slučajevima ja glumim potrošača i pokušavam s te strane sagledati poruku. Ona naša poznata: svi smo ljudi, griješimo. S druge strane često i ja imam neke prijedloge šta bi mogli uraditi. Jedan dio budu usvojen naravno, dok na drugim stvarima mi se pokaže zbog čega nešto nije dobro. Neka poruka koja bi se poslala potrošačima za koju ja smatram da je odlična, na kraju se ispostavi da bi mogla biti nedovoljno jasna i izazvati oprečne stavove. I nekada ja to vidim tek, kada mi neko sa strane, u ovom slučaju moja kolegica iz marketinga, to objasni. I tada shvatim nešto, na šta nisam ni pomislio ranije. I tako nastaju greške.
Svi mi dobro znamo, ali često zaboravljamo, koliko je marketing ozbiljna i važna funkcija svake kompanije. Svi ostali odjeli mogu vrlo često lako ispraviti svoje greške. Međutim greške u marketingu su skoro uvijek jako vidljive. Vidimo ih iz auta pored puta. Vidimo ih na televiziji i čujemo na radiju. Držimo ih u rukama u obliku flajera, letka ili voblera. I smiješno nam je. Veliki je rizik, pogotovo reputacijski, jer i ako deset godina savršeno radiš svoj posao marketinga pa napraviš grešku. Vrlo često će se ljudi lakše sjetiti ove greške, nego svih dobrih stvari koje je marketing napravio. Zbog toga je jako bitno da znamo ko i kako nam vodi marketing u kompaniji.
Dok pišem ovaj tekst u online svijetu BiH je jako popularan spot i pjesma „Mirsade i jarana“ vezano za Mamić preduzeće iz Živinica. Za one koji ne poznaju ovu kompaniju, ili nekim slučajem nisu čuli pomenutu pjesmu ova firma se bavi prodajom tepiha, laminata i keramike. Neću davati mišljenje na pomenuti „marketing“, a možda nije ni fer što pišem o njima kada je tema greške u marketingu, nekako je intuitivno. Ipak svi mi tražimo naše mjesto u „koordinatnom sistemu konfuzije“. I naslov ovog teksta je stih iz pjesme „nije bitno ni kolike su plate, kod Mamića može i na rate…“
Dok sam malo pretraživao po internetu da vidim šta je sve aktuelno oko ove teme, jer čovjek sam ne vidim sve, malo mi je zasmetalo što obrade bilo koje teme danas podrazumijevaju isključivo taksativno nabrajanje nečega. Tri najveće greške u vezi … ; Deset razloga zašto morate … ; Pet najboljih načina da… ; Dvadeset i dvije obavezne stvari koje morate…; Top 3 kompanije koje su … Da li je stvarno nauka u potpunosti dokazala da se taksativno nabrojane stvari bolje pamte? Ili možda brže? Ili lakše? Ja se još uvijek sjećam svojih studentskih dana kada je glavno pitanje pred ispit uvijek bilo hoće li biti nabrajalica. I profesore smo dijeli u one koji daju nabrajalice i one koji ne daju. I niko nije volio nabrajalice, jer nema tu kreativnosti. Sve se svodi na znaš ili ne znaš. Pa zbog čega onda tolike nabrajalice u svakodnevnim tekstovima? Od nabrajalica me trenutno samo više nerviraju ovi poslovni gurui, koji nam jedini mogu reći kako da popravimo svoj online nastup, i otkriće nam tajnu koju nam niko ranije niti na jednom kursu, koji se plaća, nije otkrio. A da bi ovo saznali moramo platiti njihov kurs. Uh!
U jednoj online nabrajalici na visokom prvom mjestu vidio sam da se piše o tome da je najveća greška u marketingu ta da misliš da možeš sve sam. Druga je da se bojiš šta će reći drugi. Onda idu ostali: to je skupo, to je nepotrebno; to nije za nas. Ali ovo nisu greške u marketingu, ovo su psihološke greške pojedinca ili grupe ljudi. Greške u marketingu su kada na bilbordu napišeš: „neželim“, „podpredsednik“, „naj jači“, „таxи“. Ove greške mogu vas dovesti da vas svi znaju, ali jedino ako vaš marketing pravac nije „turbo-folk – važno je da se priča“, morate se mnogo više potruditi. Greška je kada voice over na vašoj reklami izgovara jedan naziv web sajta, a na malim ekranima piše nešto drugo. To sam primijetio prije par godina za jedan muzički festival.
Sve se može riješiti
Što su propusti veliki problem? Pa kao prvo za oglašavanje kompanije odvajaju velika novčana sredstva, zaposlenici ulažu svoje vrijeme i energiju da bi nešto osmislili i plasirali potrošačima. Nakon toga još više novca se daje emiterima naše poruke. Greške je vrlo teško ispraviti, jer u većini slučajeva nema vremena da se sve radi ponovo, a i sve ponovo mnogo više košta. Malo je teško otići direktoru i reći da sve treba uraditi ponovo, i platiti sve dodatno, jer si previdio da na bilbordu stoji „ć“ umjesto „č“ ili „je“ umjesto „ije“. Ovo sa „je/ije“ je nedavno bilo na bilbordima u Sarajevu. Neću ovaj put o detaljima. Važno je da se sve može riješiti, samo je pitanje cijene. Međutim, da se ponovo vratim na temu iz prošlog broja. Kod online marketinga je i ovaj problem lakše prebroditi. Post na bilo kojoj društvenoj mreži se lako izbriše i postavi novi, ali šta da radimo kada postavimo stotine bilborda po cijeloj BiH sa pravopisnom greškom. To je onda teško zamijeniti, barem teško ako želimo to uraditi brzo i jeftino.
Koliko ste puta vidjeli da je nešto među „top 3“ ili „top 5“? Ako kažemo da je moja firma među top 3 po nečemu, ili da je među 3 najbolje firme u nečemu. Koja je razlika? Nema razlike. Ako si u top 3 znači da si vrlo često treći, ali u svakom slučaju ili prvi ili drugi ili treći. Jedino što sam siguran jeste da ne možeš biti peti u nečemu, a da ti neko kaže da si u top 3. Top je suvišan u svakom pogledu. Nažalost, kod nas i u regionu, često i na velikim poslovnim događajima vidimo ovo „top rangiranje“. Pa se onda naprave kategorije za sve i svašta, i svi su top u nečemu. A kao rezultat toga imamo tsunami objava na društvenim mrežama svih tih kompanija kako ponosno drže svoje zahvalnice jer su među top xy. I dok ovo pišem kroz glavu mi prolazi InStore must have 2020/2021. Razmišljam samo kako ću morati izbrisati ovaj dio iz teksta ako su kojim slučajem i u ovom magazinu rangirali kompanije i/ili brendove na ovaj način. Sreća, koliko vidim nisu, pa mogu ostaviti ovaj dio. Čestitam redakciji, koje nije zaokupila ova top sila koja vlada u posljednje vrijeme. E sad da vam napišem koje su, po mom mišljenju, top 3 greške u marketingu. Sa ovim topom se naravno šalim, ali i većina tekstova sa nabrajalicama koje sam ranije spomenuo upravo svoje tekstove ili čak i naslove tekstova podvode pod top-nešto.
Poseban krug pakla je spreman za sve one čija je komunikacija dvojezična, pa je prevod na engleski vrlo često pogrešan, da ne kažem katastrofalan. Dosta grešaka sam primijetio kod oglašavanja bilo čega vezano za ovu pandemiju. Tako je izbjegavanje rukovanja „avoid handling“ umjesto „avoid handshaking“ ili je napisano „kip the rooms ventilated“ umjesto „keep…“. Međutim, ovo su vrlo često kampanje državnih zavoda za zdravstvo, civilnih štabova i različitih ministarstava, gdje se greške lakše praštaju. Ipak su to državne jasle, a budimo relani ni ti ljudi vrlo često nisu na tim mjestima zato što su sposobni, nego zato što su …
U vremenu kada je malina postala najpoznatije voće u BiH, naravno zbog povećanog izvoza i toga što je to kultura koja se najbolje adaptira na našim prostorima, (if you know what I mean), svi mi koji preferiramo jagode ili neko drugo bobičasto voće, moramo mnogo više pažnje posvetiti našim porukama prema potrošačima. Oni ne praštaju greške, surovi si, često nisu fer i jako ih je lako izgubiti. Nekada trče za 1% jeftinije, 3% veće ili malo duže, ali su oni ti od kojih mi živimo. Marketing nije igra, turbo-folk reklamiranje nije marketing i svaka reklama nije dobra reklama, nikada. „Sex sells“ je vrlo često paravan za one sa manjkom ideje, manjkom vizije i ograničenim znanjem. Ove kvazi tipove marketinga preporučujem svim onim kompanijama kojim je skupo zaposliti marketing menadžera i koji ne mogu da vide povrat investicije iz oglašavanja. Odnosno iz njihovog ugla, da spomenem, da ovdje govorim o nepovratnom trošku.
Svaka greška se može oprostiti, ako osoba koja ju je napravila želi da uči na svojim greškama i tako napreduje. Bitno je dobiti zaključak. Problem nastaje kada ograničeni ljudi imaju neograničene budžete za marketing.
