Kada je riječ o proizvodnji soje u našoj zemlji, prošla, 2020. godina je za sada bila rekordna. Proizvedeno je i otkupljeno 37,2 hiljade tona, što je prema podacima Agencije za statistiku BiH, za 13,5 hiljada tona više u odnosu na prethodnu, 2019., sa prosjekom od oko 2,6 tone po hektaru ostvarenih prinosa. Ove količine još uvijek nisu dovoljne za bilo kakvu ozbiljniju priču o izvozu nemodificiranog sjemena (NON GMO) soje van granica naše zemlje.
Još uvijek se mora raditi na podizanju svijesti o značaju pomenute uljarice, ali i razvojnoj šansikoju ima. Najbolji pokazatelj za to je nedavno sprovedeni projekat “Lokalni integrisani razvoj”, koji je realizovao UNDP zajedno sa domaćim poljoprivrednicima. Uložena su sredstva u iznosu od 230.000 KM za nabavku nemodificiranog sjemena, a 283 proizvođača uspjela su proizvesti usjeve, čija je ukupna vrijednost nakon prodaje iznosila skoro tri miliona KM.
Porast interesovanja za njen uzgoj kod naših farmera u zadnjih par godina rezultat je potreba za proizvodnjom stočne hrane. U svim mješaonama, soja je jedna od osnovnih proteinskih komponenti obroka. Vrlo mali dio proizvedenih količina koriste se za ishranu ljudi, a prema izvještajima o otkupu ovog usjeva od strane registrovanih mješaona, primjetno je da je skoro 90 posto uzgojene u BiH prošle godine usmjereno prema potrebama proizvodnje hraniva za stoku
Domaća proizvodnja broji 35 hiljada tona godišnje
Sjeverni dijelovi zemlje i nizijski krajevi Posavine lokacije su u kojima je najzastupljeniji njen uzgoj jer tu postoje i kapaciteti za preradu i otkup. Analizirajući podatke Agencije za statistiku BiH, primjetan je trend porasta proizvodnje soje, koja se može deklasirati kao domaći NON GMO proizvod (dobijena klasičnim gajenjem).
Na našem tržištu nema GMO hrane
Prema izvještaju i zaključcima Vijeća za genetski modificirane organizme BiH, trenutno u našoj zemlji niti jedan genetski modificiran organizam nema Rješenje o odobrenju za upotrebu u ishrani ljudi, što znači da se u promet ne može stavljati hrana za ljudsku ishranu koja se sastoji ili vodi porijeklo od GMO.
Još prije nešto više od sedam godina naša zemlja postala je članica “Dunav Soja inicijative”, gdje naš predstavnik – Agencija za sigurnost hrane BiH, sarađuje sa 14 evropskih ministarstava poljoprivrede u oblasti procesa proizvodnje i obilježavanja hrane proizvedene bez genetski modificiranih organizama, odnosno NON GMO. Rezultat višegodišnjeg rada su usvojene Smjernice za utvrđivanje procesa proizvodnje i obilježavanja ovih namirnica. Konkretno, one mogu poslužiti svim proizvođačima i svim zainteresovanim za ovaj koncept proizvodnje, a kada je riječ o Bosni i Hercegovini, resursi i potencijali postoje naročito za uzgoj soje.
Jedino ona sadrži sve aminokiseline
Prva kultivisana, nastala iz genetski modificiranog sjemena uzgojena je 1996. godine i odmah je uvedena na američko tržište za širu upotrebu. Od svih GMO kultura u svijetu ona danas dominira. U prosjeku svake sezone zasije se između 130 do 180 miliona hektara zemljišta pod ovom uljaricom. (U.S. Food and Drug Ad.,”History of GMOs and other food modification processes”). Dominira i na tržištu. Od ukupnih proizvedenih količina, čak 87% je deklarisano kao GMO. Za svoje potrebe, proizvodnja EU osigurava samo oko 4% soje dok preostalih 96% dopunjava uglavnom genetski modificiranom, koja stiže iz zemalja Južne i Sjeverne Amerike. Najčešće za potrebe ishrane stoke i to preko 85 procenata. Uglavnom za ishranu svinja, tovnih brojlera i muznih krava. (Freeeurope.org, “Soya consumption for feed and fuel in the European Union“).
Zašto baš soja?
Ona u svom sastavu ima sve esencijalne aminokiselinei odličan je izvor bjelančevina. Mnogi je danas smatraju dostojanstvenom zamjenom za meso kada je riječ o proteinima koje unosimo ishranom. Sve ono korisno od čega se sastoji, pruža i ima proizvodni potencijal, nekako je stalno u sjeni GMO oznake jer kao takva dominira njena proizvodnja u svijetu. Sve negativne konstatacije preslikale su se i na nju, što je apsolutno neprihvatljivo. Riječ je o izvanrednom usjevu, koji u prihvatljivim tipovima uzgoja pruža dobru perspektivu. Tu je šansa za NON GMO soju!
Zdrava ishrana prije svega
O proizvodnji hrane prije se nije mnogo pričalo. Danas se puno govori, povrh svega dosta eksperimentiše, a u budućnosti ne samo da će se govoriti, već će se prioritetno morati djelovati u smjeru promjene sadašnjeg konvencionalnog načina uzgoja. Dok se ubrzano povećava populacija ljudi na Zemlji, isto tako se rapidno i nepovratno uništavaju prirodni resursi, poput zemljišta i voda koji su osnova proizvodnje hrane.
Svi se slažu da stanje nije alarmantno, ali ako se nastavi ovaj trend bliže smo alarmantnom nego što to pojedinci danas misle. Kao što svaka priča ili medalja ima dvije strane tako je i sa hranom. Dok se neke interesne grupe u svijetu ultra brzo bogate, po njima zdravstveno, ekološki i moralno prihvatljivim metodama iskorištavanja prirodnih resursa, postoje i organizacije u svijetu čiji je jedini interes takve zaustaviti, zaštititi prirodu i zdravlje ljudi.
Kada se ovih dana govori o hrani, bombardovani smo raznim terminima poput organske, ekološke, GMO, konvencionalne ili one s oznakom NON GMO. Da ima nade i svijetle budućnosti najbolje pokazuje da neki od navedenih termina, ne samo da štite okoliš, zdravlje potrošača, već pružaju i mogućnost profita.
Od GMO usjeva, soja prednjači
Ništa ne izaziva takve kontroverze kao što je slučaj kada se diskutuje o GMO uzgoju. Bezbroj za i protiv činjenica tu se servira, nažalost jako puno neprovjerenih. Da bi suštinski shvatili o čemu se radi, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), riječ je o genetski modificiranim organizmima kod kojih je DNK promijenjen postupkom takozvanog “genetskog inženjeringa”. Što u konačnici predstavlja prenos određenih gena s jednog organizma na drugi, čak i kada se radi o jako različitim vrstama.
Ovakav način primjene našao je mjesto i u poljoprivredi, gdje se stvaraju takva sjemena koja pružaju biljci veću otpornost na nametnike i bolesti. Tako da je danas u upotrebi 16 genetski modifikovanih kultura (kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, paradajz, krompir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja i papaja), a čak preko 60 posto svih površina pod tom vrstom usjeva otpada na soju.
Prehrambeni proizvodi nastali od biljaka uzgojenih iz NON GMO sjemena mogu se smatrati da ne krše prirodne postulate načinom na koji su nastali. To znači da je sjeme dobijeno prirodnim putem, tačnije otvorenim oprašivanjem putem vjetra, ptica ili insekata, bez ikakvog uticaja čovjeka.
Drugi način njihovog dobijanja je takozvanim hibridima ili F1 generacijama. To je postupak u kojem se nova sorta razvija sa kontroliranim unakrsnim oprašivanjem dvije različite matične biljke kako bi ona novonastala imala drugačije poželjne osobine, a koje ne mogu nastati križanjem dvije iste biljke. Mnogi poljoprivrednici danas pretežno koriste hibridna sjemena i uzgajaju tako paradajz, paprike ili krastavce. Ne dovodi se niti u bilo kakvu vezu niti ima sličnosti sa GMO povrćem.
