Pandemija je, kao i u gotovo svim sferama života, napravila korjenite promjene na ekonomskoj globalnoj sceni.
Kada je riječ o svjetskoj trgovinskoj razmjeni, opcijama uvoza i transporta robe, na neku vrstu testa stavljeni su dosadašnji ključni igrači. Zbog niza problema drastično je poskupio transport robe iz Kine, što je uzrokovalo porast cijena i sirovina i finalnih proizvoda.
Nedavna zatvaranja najvećih transportnih terminala u Kini, zbog strategije nulte tolerancije na COVID-19, potvrdila su neophodnost postojanja alternativnih tržišta za nabavku robe, koja možda mogu biti i jeftinije i pouzdanije rješenje. Uvoznici i trgovci su raspoloženi za nova tržišta kako bi se spriječilo da teret poskupljenja robe padne na potrošača. Umjesto sve skupljeg kontejnerskog transporta iz Kine, koga brodari drže na historijskom maksimumu, pojavile su se povoljnije opcije za Srbiju, koje je EU već odavno spoznala – zemlje Jugoistočne Azije, Indija i Australija.
Mnogi će rijetko na etiketama garderobe omiljenih svetskih brendova, koju kupuju u našim šoping centrima pogledati naziv zemlje u kojoj je proizvedena. Vijetnam, Tajland, Kambodža, Indonezija, samo su neke od tih novih industrijskh centara, čije su ekonomije posledenjih godina u ekspanziji i postižu izuzetne rezultate.
Očekuje se da do 2030. godine, Savez država jugoistočne Azije – ASEAN, koji čine Bruneji, Indonezija, Kambodža, Laos, Malezija, Mianmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam postane četvrta svjetska ekonomija po veličini! Trenutno je treća u svjetu po iznosu stranih investicija, a ono što je izuzetno značajno je da se 99 posto unutrašnje trgovine odvija bez naknade i taksi. Osim toga, neprestano se radi na unapređivanju tih olakšica. Sve to podrazumijeva jeftiniji transport, pa samim tim i manju krajnju cijenu koju plaćaju potrošači. Ne čudi u takvim okolnostima da je očekivani iznos godišnjeg izvoza iz ove regije – trilion dolara.
Trgovanje između Evropske unije i ASEAN regije gotovo se udvostručilo tokom prethodne decenije. Ključni trgovinski partneri trenutno su UK, Njemačka, Francuska, Holandija i Italija. Srbija bi takođe trebalo da iskoristi potencijale ove oblasti, ali i regije koja uključuje i Indiju i Australiju, među kojima su najznačajniji sektori za elektroniku, automobile, proizvode na bazi gume, tekstil, odjeću i obuću, kao i poljoprivredne proizvode.
Od ukupne trgovine na relaciji EU-ASEAN, Vijetnam i Singapur su zaslužne za više od 45 posto, a Indonezija, Filipini, Malezija i Tajland za oko 50 procenata. Ostatak pripada Brunejima, Kambodži i Mianmaru. Procjenjuje da bi Vijetnam mogao da poveća izvoz u EU do 20 posto, a lani je bio vrijedan čak 42,5 milijardi dolara.
ASEAN je postigao značajan napredak u pogledu ekonomske integracije i slobodne trgovine u regionu. Prošle godine ministri iz 15 zemalja – 10 država članica ASEAN-a, zajedno sa Australijom, Kinom, Japanom, Novim Zelandom i Republikom Korejom potpisali su Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RCEP).
Kada ovo stupi na snagu, RCEP će biti najveći svjetski sporazum o slobodnoj trgovini. Pokriva više od trećine svjetske populacije i čini 30 procenata globalnog BDP, a širom grupacije više od 90 posto robe se trguje bez carina. Sporazum o slobodnoj trgovini između Evropske unije i Vijetnama, poznat kao EVFTA, stupio je na snagu 1. augusta, a vjeruje se da će otvoriti put za plodove mora ka u EU.
Svaka od članica Indo ASEAN-a već se izdvojila po nekoj specifičnosti, a neke od njih već mogu da pariraju Kini kao centru svjetske ekonomije. Po proizvodnji odjeće i tekstila – Vijetnam, Mjanmar, Kambodža, Indonezija. Centri industrija obuće su Vijetnam, Kambodža, Indija, Indonezija.
Tajland se ističe po proizvodnji IT opreme, a Singapur po računarima, solarnim diodama, bezbijednosnoj opremi, telefonskim centralama… Kambodža, Australija, Indonezija, Malezija, Mijanmar i Vijetnam značajni su i po nafti i derivatima, Indija po žitaricama, koži, bakru, pamuku i optičkoj medicionskoj opremi. Indonezija bilježi izuzetne rezultate u proizvodnji elektronskih mašina, vozila, računara, proizvoda od gume…
”Ne postoji nikakva kočnica za povezivanje naših privrednika, uvoznika sirovina, sa regiionom ASEAN, jer kada je riječ o transportu robe do Evrope”, kaže direktor prodaje i razvoja logističke kompanije cargo-partner u Srbiji, Nebojša Đekić. ”Imamo izuzetnu pokrivenost pa i uprkos covidu 19, mogli smo da ponudimo redovne nedjeljne polaske, brzu, sigurnu i pouzdanu uslugu.”
Ova austrijska logistička kompanija u ovoj regiji raspolaže dobavljačkom mrežom, provajderima, kompletnom logistikom, sa više od 280 zaposlenih koji posluju u ovoj oblasti sa 69 miliona eura prometa. U Singapuru se nalazi njihov distributnivni centar za EU veličine 26.000 kvadrata, a transport do Centralnoistočne Evrope i preko ovih distrubutivnih centara do Srbije, organizovan je redovnim linijama jednom nedeljno. Postoje odlične brodske, avio i željezničke rute.
Uz uslugu konsolidacije pomorskog prevoza preko slovenačke luke Kopar, ovaj logistički provajder nudi bržu alternativu isporuci preko sjevernih luka poput Hamburga. Posljednjih mjeseci, proširili su svoje LCL usluge preko Kopra novim vezama iz Tajlanda, Indije i Vijetnama. Vrijeme tranzita od luke do luke u prosjeku je oko 18 do 28 dana.
Od Tajlanda do našeg dijela Evrope roba stiže se za 25 dana, a svake nedelje ide direktna linija od Bangkoka do centra u Ljubljani. Od Vijetnama se stiže za 25 do 28 dana, a jednom nedeljno se polazi iz Či Min Sitija do Ljubljane. Iz Singapurskog centra, koji pokriva cijelu jugoistočnu Aziju, za 22 dana stiže se do slovenačkog Kopra.
Željezicom iz Hanoja do Hambrurga za 22 dana, a Tajland, Malezija i Vijetnam povezani su drumsko-željezničkim saobraćajem sa Hamburgom, do kog se stiže za 18 do 22 dana. Iz Bangkoka brodom i željeznicom za 19 dana.
U zavisnosti od rute, željezničko tranzitno vrijeme od skladišta do luke je najmanje sedam do deset dana kraće nego baržama.
”Ono što prije svega opredjeljuje proizvođače za ovu dinamičnu i atraktivnu regiju su troškovi radne snage i veoma mlado stanovništvo – čak polovina ima manje od 30 godina. Pozicija ove oblasti je nesumnjivo konkurentna naspram Kine i sve je privlačnija iz godine u godinu i za uvoznike iz Srbije”, zaključuje Đekić.