Srpsko mlijekarstvo se suočava s usitnjenom proizvodnjom i neusklađenošću regulative s propisima EU, a prihodi preduzeća koja se bave uzgojem muznih krava pali su prošle godine za 12,3%, rekao je Budimović za RTS.
Usitnjena proizvodnja i regulativa
Budimović je kao glavne probleme naveo usitnjenu proizvodnju, neusklađenost regulative s propisima Evropske unije, kao i način na koji se dodjeljuju podsticaji za proizvodnju. Proizvodnja mlijeka je, kako je rekao, jedna od najzahtjevnijih grana poljoprivrede zbog svojih specifičnosti i sporog obrta kapitala, zbog kojih je često izložena oscilacijama u proizvodnji, količini, cijeni i potrošnji. To su faktori koji utiču na farmere kao primarne proizvođače i na mlijekare.
„Regulativa koju Srbija treba preuzeti i preuzima iz EU, kao zemlja kandidat za članstvo, dovodi do toga da tržišta na koja izvozimo, prije svega zemlje CEFTA, primjenjuju evropske standarde, što predstavlja prepreku za izvoz“, rekao je Budimović za RTS.
Podsjetio je da je početkom godine došlo do krize u proizvodnji mlijeka, koja se tokom posljednjih mjeseci stabilizovala, ali da sada stižu najave o mogućim problemima s otkupnom cijenom mlijeka.
„Naša proizvodnja je usitnjena i imamo veliki broj gazdinstava na kojima se proizvodi mlijeko. Naš pravilnik predviđa tri kategorije – ekstra, prvu i drugu klasu. Način podsticanja je također problem, jer je naša država izdvajala mnogo novca za premije za mlijeko, a rezultati su izostali“, naveo je Budimović.
Podsticaji i konkurencija iz uvoza
Istakao je da su preko Udruženja za stočarstvo u PKS predlagali da se napravi razlika između proizvođača koji mogu značajnije povećati proizvodnju i onih koji proizvode manje količine mlijeka, na gazdinstvima s dvije do pet krava. Dodao je da i jednima i drugima treba pružiti podršku, ali na različite načine.
Potražnja za mlijekom od strane prerađivača blago je povećana, dok su proizvodi od mlijeka iz uvoza jeftiniji zbog nižih troškova proizvodnje u EU. „To se odnosi na maslac, mlijeko u prahu i sireve poput trapista, gaude i edamera“, rekao je Budimović.
Naveo je da se proizvođači mlijeka mogu motivisati da povećaju proizvodnju finansijskom podrškom, ali da je teško porediti se s evropskim proizvođačima, jer zemlje EU imaju kompenzacione fondove koji reaguju u kriznim situacijama. Također, kako je objasnio, za ekološku proizvodnju obezbjeđuju posebne podsticaje, dok podrška nije vezana samo za količinu proizvedenog mlijeka, nego i za njegov kvalitet.
„Trebamo se okrenuti tom sektoru, napraviti razliku u podsticajima za male proizvođače i velike sisteme koji mogu povećati proizvodnju, uskladiti regulativu o dozvoljenoj količini aflatoksina, jer nam to otežava izvoz u EU, i na taj način omogućiti farmerima da posluju pozitivno“, ukazao je Budimović.
Proizvodnja i prerada mlijeka u Srbiji
Prema posljednjim podacima, Srbija godišnje proizvede 1,39 milijardi litara mlijeka, od čega oko 850 miliona litara završi u mlijekarama, dok se gotovo trećina koristi u domaćinstvima, prodaje na zelenim pijacama ili koristi za ishranu mladunčadi.
„Imamo dovoljno mlijeka za vlastite potrebe, ali je potrebno pronaći nova tržišta, razvijati proizvode koji se mogu izvoziti, uskladiti regulativu i raditi na edukaciji farmera kako bismo održali proizvodnju ove osnovne životne namirnice. To je jedan od načina da se sačuva srpsko mlijekarstvo“, zaključio je Budimović.
