Evropska komisija postavila je cilj da se udio proteina iz uljarica i proteinskih kultura za ishranu životinja, proizvedenih unutar Evropske unije, do 2035. godine poveća s trenutnih 25,8% na 35%. Cilj je dio novog Akcionog plana za proteine, objavljenog u julu 2026. godine.
Naglasak plana stavljen je na kulture poput mahunarki i soje, koje se mogu uspješno uzgajati u evropskim klimatskim uvjetima. Evropska unija i dalje je u velikoj mjeri ovisna o uvozu proteinske stočne hrane. Tokom 2025. godine samo 25% proteina iz uljarica i proteinskih kultura namijenjenih ishrani životinja proizvedeno je unutar EU.
Najveći dio uvoza odnosi se na soju. U periodu 2024–2025. godine Evropska unija uvezla je 13,4 miliona tona proteina iz zrna soje i sojine sačme, uglavnom iz Brazila, Argentine i Sjedinjenih Američkih Država.
Novim mjerama Evropska komisija želi potaknuti veću evropsku proizvodnju proteinskih kultura, smanjiti ovisnost o uvozu ključnih sirovina za stočnu hranu i doprinijeti dugoročnom jačanju prehrambene i poljoprivredne sigurnosti Evropske unije.
Komisija planira potaknuti poljoprivrednike na povećanje uzgoja proteinskih kultura kombinacijom mjera Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), ulaganja u skladišne i prerađivačke kapacitete te snažnijim povezivanjem proizvođača s ostalim učesnicima u lancu vrijednosti.
Važan dio strategije bit će i ulaganja u istraživanje i razvoj, uključujući poboljšanje sjemenskog materijala, povećanje otpornosti usjeva, razvoj tehnologija prerade i efikasnije korištenje resursa.
Osim proizvodnje proteinskih kultura za stočnu hranu, strategija ima za cilj i povećanje njihove upotrebe u ishrani ljudi. Veća dostupnost lokalno proizvedenih mahunarki i drugih kultura bogatih proteinima mogla bi proširiti ponudu regionalnih sastojaka u prehrambenoj industriji.
Kako bi povećala interes potrošača, Komisija planira podržati jasnije označavanje porijekla proizvoda, korištenje proteinskih kultura u javnim nabavkama te promotivne kampanje financirane iz fondova EU. Ipak, Komisija naglašava da će tranzicija zahtijevati vrijeme jer se razvoj proizvodnje, prerađivačkih kapaciteta i tržišta mora odvijati paralelno.
