,,IN VITRO” – Inovacija u mesnoj industriji

Prekomjerna konzumacija mesa iz intenzivnog, industrijskog uzgoja stoke u svijetu predstavlja sve veći problem.

Prema FAO podacima, stočarstvo je odgovorno za 14,5% ukupnih emisija stakleničkih plinova. Jedna trećina svjetske obrađene zemlje koristi se za proizvodnju milijarde tona hrane potrebne za hranjenje stoke, uglavnommonokulturama soje i kukuruza, a čak 23% naše globalno dostupne slatke vode koristi se za uzgoj stoke.

Meso iz laboratorija – naučna fantastika koju primjenjuju brojne kompanije u svijetu

Kultivirano, poznato još kao umjetno, in vitro meso, proizvod je dobiven iz stanica domaćih životinja. Proces uzgoja započinje uzimanjem stanica bez njihovog povrijeđivanja, nakon čega se u kontrolisanim uvjetima, u bioreaktorima kreiraju stanice mišićnog, vezivnog i masnog tkiva, kao i krvne stanice. Sva se četiri dijela potom u tačno određenom omjeru kombinuju i povezuju u strukturu. Rezultat je komad mesa identičan životinjskom, navodi Euractiv.

Brojne kompanije rade na inovacijama u proizvodnji mesa, a tvrtka Memphis Meats je bila prva koja je proizvela pileće štapiće čije je meso dobiveno u laboratoriju. Uspijeli su uzgojiti i meso patke te svinje koje je odmah oblikovano u okruglice. Naime, njezin vlasnik Mark Post je prvi koji je istraživao razvoj ovakve proizvodnje. Zajedno s drugim naučnicima prikupljao je matične stanice stoke u klaonicama i u epruvetama ih hranio i uzgajao, a kao rezultat, dobio je neku vrstu pljeskavice.

Vjerovatno će dobiti novi naziv i oznaku

Iako bi uzgojeno meso bilo odobreno na nivou Europske unije, vjerojatno je da će sve potrebne inspekcije i odobrenja provoditi države članice, svaka za sebe, a proizvođači će se morati pridržavati i europskog i nacionalnog zakonodavstva. Isto tako, kao i svaka druga hrana koja se proizvodi u EU, i ovaj će proizvod biti podvrgunt kontroli od strane Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA).

Postavlja se i pitanja hoće li se meso proizvedeno na takav način moći uopće nazivati i etiketirati kao “meso” ili će mu se morati dati neki novi naziv jer trenutna definicija Uredbe o hrani jasno opisuje na koji način se meso i pod kojim uvjetima proizvodi, a ovakav se uzgoj nikako u to ne uklapa.

Na tržištu do 2022.?

Direktor Društva stanične poljoprivrede u Velikoj Britaniji, Chris Bryant otkrio je da bi novo meso moglo biti na tržištu do 2022. godine. Ubrzano se radi na ideji i pokušava se što više poboljšati tehnologija, a EU i EFSA bi trebale odigrati ključnu ulogu u uvođenju takve proizvodnje u svijetu.

Ne samo da će biti otvorene ogromne mogućnosti za poboljšanje poljoprivrede diljem Europe, nego će nam omogućiti da krenemo prema etičnoj i održivoj proizvodnji mesa koja ne kolje životinje i daleko je povoljnija za okoliš. To je tehnologija s potencijalom za rješavanje globalnih problema “, dodao je.

Dobar utjecaj na okoliš, ali “gorak okus” kod stočara

Iako se pretpostavlja da će nova tehnologija uzgoja uveliko pomoći u očuvanju okoliša, smanjenju korištenja vode, smanjenju emisije stakleničkih plinova, a možda i u ideološkim sukobima vegeterijanaca i mesojeda, postavlja se pitanje: šta će biti sa stočarima, njihovim farmama, pašnjacima? Kako će oni zarađivati? Stočarstvo nije samo “meso na tanjiru” i zbog toga treba dobro proučiti mogućeposljedice koje će laboratorijski uzgoj donijeti sa sobom.