Eksperti procjenju da će se u isto vrijeme svjetska proizvodnja mlijeka konstantno povećavati, a da će novi igrači u “mliječnoj utakmici” postajati sve veći.
Proizvodnja mlijeka će se povećati za 304 miliona tona do 2030. godine, a po farmi za 54%. Potrošnja mlijeka će se povećati za oko 16% po glavi stanovnika, a prosječan prinos mlijeka po kravi će porasti za 23%. To će biti učinak manjeg broja farmi.
Očekuje se da će broj mliječnih farmi biti smanjen na 104 miliona do 2030. godine, pod utjecajem ponude i potražnje, kao i političkih odluka i pitanja sukcesije.
Južna Azija: Najveći potencijal za rast
Čini se da najznačajnija proizvodnja mlijeka više nije samo privilegija velikih zemalja, jer i manje države postaju potencijalni veliki tržišni igrači. Stručnjaci iz mljekarstva sugerišu da će sadašnje tri najveće izvozne regije mlijeka u svijetu – Evropska unija, Novi Zeland i SAD – ostati na “pol-poziciji” do 2030. godine, ali bi moglo doći i do nekih iznenađenja u vezi s tim tko će se popeti na vrh u ovom razdoblju. Prema njemačkoj istraživačkoj mreži, IFCN, Južna Azija ima najveći potencijal za rast i povećat će proizvodnju za 64% između 2020. i 2030. godine.
Afrika: Favorit iz sjene
Sljedeća na listi je Afrika sa mogućnošću rasta od 36%, zatim Južna Amerika sa 33%, Bliski i Srednji Istok sa 27% i Sjeverna Amerika sa 26%. Zapadna Evropa ima 14% kapaciteta za rast.
Post-sovjetske zemlje također imaju značajan potencijal za razvoj. One će u bliskoj budućnosti biti u mogućnosti da se nadmeću s sadašnjim globalnim igračima na tržištu mliječnih proizvoda. Zanimljivo je da neki od eksperata predviđaju Siriji značajan uspon na mliječnom tržištu uz uvjet značajnjeg investiranja iz Rusije. Kina je također značajan igrač u mliječnoj industriji i u 2020. godini je proizvela 36,55 miliona tona mlijeka, što je za 2,1% manje od proizvodnje ostvarene u 2010. godini.
EU: Fokus na proizvode s dodatom vrijednošću
Svjetsko izvozno tržište za mliječne proizvode u 2020. godini iznosilo je 27,5 milijardi dolara. Petinu tih proizvoda izvezao je Novi Zeland.
Dužnosnici iz EU navode da bi mogli osigurati “blizu 35% globalne potražnje do 2030.” fokusirajući se više na proizvode s dodatnom vrijednošću, kao što su organski proizvodi ili oni sa zaštićenim geografskim oznakama. Očekuje se da će EU godišnje izvoziti sir, maslac, mlijeko u prahu ekvivalentu 330.000 tona mlijeka. Što se tiče EU tržišta, godišnje bi bilo potrebno oko 900.000 tona dodatnog mlijeka kako bi se zadovoljila potreba za tradicionalnim mlječnim proizvodima, koje uglavnom čine sirevi. Uz to, očekuje se da će nastaviti trend pada potrošnje mlijeka u EU.
Proizvodnja mlijeka u EU trebala bi godišnje imati skroman rast od 2018. do 2030. godine u prosjeku od 0,8%. Proizvodnja se procjenjuje na 167 miliona tona u 2018. godini i do 2030. treba da dostigne 182 miliona tona. Međutim, rast proizvodnje usporavaju ekološka ograničenja.
Kina: “Back in business” velikim koracima
U 2017. godini, ukupni kineski uvoz mliječnih proizvoda iznosio je 2,45 miliona tona, što je ekvivalent 14,27 miliona tona sirovog mlijeka. To je 4,5 puta više nego u 2010. Kina najviše mliječnih proizvoda uvozi iz Novog Zelanda.
Eksperti predviđaju da će tokom idućih 10 godina, kineska mljekarska industrija imati stabilan rast. Očekuje se da će u Kini do 2027. godine udjel farmi sa preko 100 krava dostići 80%, i da će prinos po kravi u prosjeku godišnje dostići devet tona.
Očekuje se da će proizvodnja iznositi 43,8 miliona tona kao i da će prosječna godišnja stopa rasta proizvodnje mlijeka u idućih 10 godina iznositi 1,8%, što je znatno više od prosječne godišnje stope rasta od 0,4% u posljednjem desetljeću. Povećanje prihoda od 250 milijuna do 300 milijuna potrošača srednje klase u Kini će biti glavna pokretačka snaga za povećanje potrošnje mlijeka u budućnosti. Procjenjuje se da će potrošnja mliječnih proizvoda po glavi stanovnika u Kini iznositi 40,5 kg 2027. godine, što je za 22% više nego u 2017. godini.
Izvor: Dairy global
