Piše: Anton Zrilić, osnivač kompanije Logiko d.o.o.
Često se ni kriv ni dužan nađem usred „teološko-filozofske“ rasprave o evoluciji i inteligentnom dizajnu, ali na vrlo zemaljskoj i praktičnoj razini. Naime, kada posmatram razne logističke sisteme srednjih i nešto većih kompanija često me podsjećaju na evolucijski proces u kojem prevladava „ajde stisnite malo“ sistem organizacije. Kao što znamo u razmatranju postanka čovjeka prevladavaju dvije teorije: teorija evolucije i teorija inteligentnog dizajna. Isto to možemo reći i o razmatranju produktivnosti ‘supply chaina’ (logistike, proizvodnje i distribucije).
Evolucija je proces u kojem nizom malih promjena i razvojnih stupnjeva organizam/organizacija stječe nove značajke odnosno viši oblik. Inteligentni dizajn je pokret koji promoviše tvrdnju da određene značajke svemira i svih živih bića najbolje objašnjava inteligentni uzrok (intervencija izvana), a ne slijepi nevođeni proces kao što je prirodni odabir.
Karakteristična značajka teorije evolucije je da ona zahtijeva jako, jako puno vremena, kako bi dovela od jednostavne do složenije (ili više) organizacije – pod uvjetom da u međuvremenu ne dođe do kataklizme (kriza i recesija) ili predatora (konkurencije) koji izbrišu sav život.
Dakle, kada bismo imali dovoljno vremena sve bi bilo u redu. Nažalost, mi imamo mjesece ili u najboljem slučaju godine pa je moja preferirana teorija u organizaciji supply chaina teorija inteligentnog dizajna, koja uključuje iskustvo i znanje o scenarijima što bi se moglo dogoditi te pametno dizajniranje pogona i skladišta kao i organizacije i procesa. Mislim da prepuštanjem evoluciji ili teoriji “mi ovo radimo već dvadeset godina i znamo najbolje” mnoge kompanije završavaju u evolucijskom slijepom crijevu. U najboljem slučaju ne iskoriste svoj puni potencijal, a u najgorem ne dožive dug i uspješan vijek…
Ako govorimo o inteligentnom dizajnu logistike onda moramo voditi računa o dvije komponente:
- dizajnu prostora i
- dizajnu procesa
Ove dvije komponente su usko povezane jer dizajn prostora ovisi o procesima i obrnuto, a obje komponente dizajna vode (ili ne vode) do produktivnosti.
Dizajn prostora
Kažu da je prostor stvar bez koje najbrže ostanete na skladištu. U vremena kada se svjetska ekonomija temeljila na poljoprivrednoj proizvodnji onda je skladišni prostor bio glavni resurs i otuda i njegovo ime.
Volim često ponavljati da je temeljna zadaća modernog skladišta i logistike, da što prije otpremi robu iz skladišta na mjesto kojem je namijenjena ili na kojem će dobiti dodatnu vrijednost. Ipak, potrebno je obratiti pažnju na ovaj resurs i to iz dva razloga: Prvo, jer će roba uvijek provesti određeno (minimalno) vrijeme na skladištu; i drugo, jer je potrebno taj prostor dizajnirati na način da kada roba izlazi i ulazi to bude na optimalan i efikasan način.
Do prije par godina su takozvane ‘green-field’ investicije koje grade skladišta od nule i imaju priliku sve napraviti kako treba, bile u manjini. Većinom se radilo na preuređenju, proširenju i redizajniranju postojećih skladišta. U zadnje vrijeme zbog nedostatka kvalitetnog i modernog skladišnog prostora dolazi do pritiska na nove investicije i to je dobro, jer je lakše r aditi nešto otpočetka nego prilagođavati staro.
Lokacija, lokacija, lokacija
Dilema izgradnje novog odnosno redizajniranje starog skladišta je povezano sa nekoliko strateških odluka koje će odrediti profitabilnost i rast kompanija za desetak pa i više godina. Pitanje novo ili postojeće skladište je povezano sa odlukom o lokaciji skladišta i kada govorimo o prostoru onda je to temeljna odluka. Naime, ako je lokacija postojećeg skladišta dobra ili ste jednostavno navikli na nju zbog bilo kojeg razloga, onda će vam teško biti razmišljati o novom skladištu. Znam poduzetnike koji su napravili dosta kompromisa zbog odluke da ostanu na postojećoj lokaciji.
Prednosti postojeće lokacije:
- ponekad je lokacija dobra zbog povezanosti sa saobraćajnicama (blizina autoceste i ),
- blizina ureda sa komercijalnim funkcijama,
- jeftinije je ostati na postojećoj lokaciji nego kupovati ili graditi novo skladište.
Nedostaci postojeće lokacije:
- prilaz je loš i kompliciran, jer se nalaze u naseljenoj zoni,
- postojeće građevine rijetko imaju mogućnost proširenja,
- postojeća skladišta imaju zastarjele instalacije,
- raspored skladišta, zona i rampi je suboptimalan,
- preuređenje postojećeg skladišta može biti skuplje nego izgradnja
Nakon određivanja lokacije potrebno je odrediti kapacitet skladišta – ili prevedeno, koliko veliko skladište trebate? Ponekad je, međutim, moguće povećati kapacitet postojećeg skladišta bez povećanja samog prostora (jer je to u nekim slučajevima nemoguće) i to ovisi o odabiru tehnologije, procesa i o veličini i obrtaju artikala koji su smješteni u skladištu. Kod određivanja kapaciteta trebate paziti na vršno opterećenje, sezonalnost, odnos prostora za manipulaciju i smještaj robe te na budući rast.
Nakon određivanja kvantitete (veličine) skladišta, idemo na kvalitetu (unutrašnji dizajn). Dizajn prostora ili “layout” skladišta je određen funkcijom skladišta. Da bi dobili optimalno skladište morate prostor i njegov dizajn prilagoditi funkciji izlaza robe, a ne čuvanja robe na dugi rok. Zašto ovo stalno ponavljam? Iako smo debelo zakoračili u post industrijsko doba u kojem je važan nivo usluge, još uvijek smo logistički zaglibili u poljoprivrednom mentalitetu.
Većina kompanija koje grade skladišta žele napuniti skladište sa regalima bez da razmišljaju o manipulaciji koja bi trebala imati prioritet u razmišljanju.
Dizajn procesa
Prva u nizu komponenata brzog skladišta je tok procesa. On predstavlja procesuiranje i balansiranje zadataka od kojih se sastoji proces izdavanja robe koji je odgovoran za to da kupac dobije robu i da naš posao bude završen na vrijeme.
Svaki proces se sastoji od aktivnosti koje dodaju vrijednost i koje kupac plaća (kao što je skupljanje ili komisioniranje naručene robe – pikiranje) i od aktivnosti koje ne dodaju vrijednosti odnosno koje čine čisti gubitak vremena i novaca (šetanje, čekanje, dvostruko manipuliranje i sl.). Ideja je da iz procesa izbacite sve viškove i gubitke tako da ostanu samo aktivnosti koje dodaju vrijednost kupcu.
Da bi to mogli napraviti morate pažljivo i konstantno promatrati procese, mapirati ih te uklanjati sve kritične tačke i uska grla.
Produktivnost i mjerenje
Protočnost samog skladišta je krvotok koje mu daje život i bez nesmetanog, glatkog i intuitivnog protoka dolazi do uskih grla i začepljenja koji dovode do stresa, zamora i u krajnjoj liniji mogu dovesti do “infarkta logistike”. Protočnost je poveznica „inteligentnog“ dizajna procesa i prostora jer kroz poboljšanu protočnost povećavamo kapacitet skladišta. Trebamo biti svjesni da je produktivnost kroz dizajn procesa i prostora moguće povećavati do određene granice, a nakon toga treba instalirati primjerenu tehnologiju koja daljnju produktivnost može vinuti u neke nove razine.
Ali to je jedna sasvim druga priča.
Ako želite izbjeći stanje infarkta i povećati kapacitet skladišta, morate paziti na produktivnost skladišta i mjeriti je. Najprije morate znati kakvi ste trenutno, a zatim postavite realne ciljeve gdje želite biti i onda raditi na tome da to postignete.
Moj savjet je, dakle, da se ne pouzdajete previše u logističku evoluciju nego u inteligentan logistički dizajn koji će povećati logistički koeficijent inteligencije vaše kompanije.
Više o ovoj temi čitajte ovdje.