IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 20.02.2018 || Ledo inovativniji nego ikada  |   Afrodita, Amor i Grčki jogurt MI99  |  Neumorna potraga za nezaboravnim okusima  |  Bosanskohercegovački brend Violeta svojim proizvodima suvereno osvaja tržišta regije  |   Legende naših ulica. Polo City i Golf City   |  „Glade zimska čarolija“ stigla i u SOS porodice  |  BBI banka i BBI VIP Business Club u Sultanatu Oman  |  Sedamdeset godina sportskih automobila Porsche  |  Nagradna igra BBI banke i Mastercarda: Ključevi automobila hyundai i20 uručeni Adisu Mahmutoviću  |  Voda koja osvaja u Avalonu  |  Građani BiH i kompanija Violeta su najugroženijim porodicama donirali 100.000 KM  |  Ljubitelji čokolade, jeste li spremni za Segredo doce?  |  Kompanija Jaffa poklonila 2000 paketića za djecu korisnika Udruženja Pomozi.ba  |   Carlsberg BH postao oficijelni distributer Erdinger piva u BiH   |  Novogodišnja dm čarolija: sniženja, pokloni i besplatni Viber stikeri u „zimskom ruhu“  |  Dvije hiljade paketića za mališane u BiH  |  Orbico najavio ulazak u Belorusiju i nove akvizicije  |  Deloitte:"Prvi put u povijesti internet je najpopularniji božićni dućan"  |  dm {ZAJEDNO} za radost  |  Kako spriječiti pucanje kose?  |   ||
   

Zemlja Reklama

12.05.2015

Kad bi čovjek baš mogao da bira, ja bih obavezno kao zemlju u koju bih otišla i u njoj sretno do kraja života živjela izabrala onu iz svijeta reklama. Znate na koju mislim – na onu u kojoj se veš opere od prve, bez obzira na to da li ste gazali u bijelim čarapama po blatu, ili su se djeca malo zaigrala pa šarala po novoj košulji. U onu zemlju u kojoj svi nešto jedu, svi imaju prelijepe zube i niko nije debeo. Mislim, čak i ako ima koju kilu viška, nije problem – samo popije magičnu tableticu i eto ti ga, preko noći lak, poletan, lijep i sretan.

Divna li je Zemlja Reklama. U kojoj djeca spavaju suha i nepokrivena, a nikad nisu bolesna. Osim u onim reklama sa onim brzim tekstom na kraju koji valjda niko ni ne treba da razumije i čuje. Ali i tamo – daš kašiku sirupa i ono spava cijelu noć. Ista stvar je i sa tzv. onim danima. Žene plešu, prevrću se po krevetu kao ribice u moru, nose bijelo i spuštaju niz štange. Da ne kažem kako i u onim danima, i kad je u pitanju doručak u krevetu, kafa čiji oblačić miriše iz jedne u drugu sobu, ili bilo koja druga situacija svaka žena ustaje našminkana iz kreveta. I ni jedna, čak ni ona koja se maže kremom za zrelu kožu, nema preko dvadeset pet godina. Što je zrelost taman za poželjeti. Kažem, ako mogu da biram, ja ne bih u EU, ni u Ameriku, ni u Australiju, Novi Zeland ni bilo koju drugu svrstanu ili nesvrstanu zemlju. Dajte vi meni ulaznu vizu za taj svijet. Jer, gdje god da sam se do sada našla, niti mi je detrdžent od prve skinuo fleku, niti mi je pelena bila suha, niti sam ustala našminkana, a ako je dijete spavalo sa mnom – da ne kažem da sam znala ustati i, pa recimo, kao onaj jastučić sa suparničke pelene. I onda je naravno naivan svaki onaj ko vjeruje kako se u ovom našem normalnom svijetu može desiti išta kao u svijetu Zemlje Reklama, je li. Do sada sam, valjda, trebala naučiti da u našem svijetu sve ono što nam kažu nekako izgubi te magične moći i postane najčešće sušta suprotnost.

Nakon svih neprospavanih noći, iako smo probali onaj sirup što otklanja sve nakon jedne kašičice, nakon svih blamaža jer se bijele pantalone tzv. onih dana (ima li mi mrže krilatice i jezičke konstrukcije) jednostavno ne nose, da ni ne govorim o tome da se niz štange ne treba spuštati ni ovih ni onih dana – dakle, nakon svega, trebala bih znati kako Zemlja Reklama svoje radne dozvole daje teže nego i Njemačka i Austrija i Švicarska zajedno. I ja sam opet naivna i vjerujem svemu što mi se kaže. Odnosno, da si dam malo kredita – ne vjerujem, ali me je lako ubijediti. Ako se, naprimjer, kaže kako su avionske karte od sedam eura – ja očekujem avionsku kartu od sedam eura. Dobro, plus aerodromske takse pa neka izađe na stotinu. Ali je i stotina, izgleda, rezervisana samo za putnike u Zemlji Reklama. U mojoj zemlji to izađe i na dvije stotine. I meni onda nije baš do smijeha ni osmijeha sa kojim lete putnici koje gledam u Zemlji Reklama. Nego mi je nejasno kako sam opet nasjela. Kažu – fol je u malim slovima. A ja nisam nikada vidjela nekoga ko čita mala slova u Zemlji Reklama. Tamo nema malih slova. Sve je transparetno i jasno kao oni veliki natpisi na kutijama cigareta na kojima ti jasno kažu kako ćeš umrijeti od raka ako nastaviš da pušiš. Uživala sam dok su na mojoj kutiji ta slova bila mala. Naravno da smatram kako je pušenje štetno. I nikome ne savjetujem da počinje. Ali mi nije jasno, ako smo tu i tako bolno iskreni – zašto nije tako i sa svim ostalim, zašto ne kažemo lijepo i transparetno kako se od tog sladoleda koji liže usajlana djevojka od 25 deblja i dobija celulit od onog čipsa koji u sebe trpa dugokosa mršavica. Zašto ne kažemo kako je sredstvo za skidanje fleka mogući uzročnik alergije kod ljudi sa osjetljivom kožom i zašto, zašto, o zašto „one dane" ne nazovemo mjesečnicom, mensturacijom... Zašto tu nismo transparentni kao kod pušenja koje ubija. Možda zato jer bi se onda urušili sami temelji moje omiljene Zemlje Reklama. U kojoj žive neki sretni nerealni ljudi. Koji plaćaju jeftine avionske karte, uvijek imaju mjesto za parking i čija djeca nikad nisu iz škole donijela dvojku.

Filmovi i serije imaju ono rangiranje – od koliko godina se smiju gledati. Predlažem da isto bude i sa reklamama. S tim što bi se one trebale rangirati po dioptriji. Ako su već mala slova tako bitna, onda obavezno da stoji – ne preporučuje se onima sa više od jedan i po. Ili dva. Ili u ekstremnim slučajevima 0,75. Život je svakako pun stresova. Što da se sekiraju bezveze kad vide da se nije oprala košulja koju su dali djeci da se malo poigraju. 


 
 
 
 
back to top