IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 20.02.2018 || Ledo inovativniji nego ikada  |   Afrodita, Amor i Grčki jogurt MI99  |  Neumorna potraga za nezaboravnim okusima  |  Bosanskohercegovački brend Violeta svojim proizvodima suvereno osvaja tržišta regije  |   Legende naših ulica. Polo City i Golf City   |  „Glade zimska čarolija“ stigla i u SOS porodice  |  BBI banka i BBI VIP Business Club u Sultanatu Oman  |  Sedamdeset godina sportskih automobila Porsche  |  Nagradna igra BBI banke i Mastercarda: Ključevi automobila hyundai i20 uručeni Adisu Mahmutoviću  |  Voda koja osvaja u Avalonu  |  Građani BiH i kompanija Violeta su najugroženijim porodicama donirali 100.000 KM  |  Ljubitelji čokolade, jeste li spremni za Segredo doce?  |  Kompanija Jaffa poklonila 2000 paketića za djecu korisnika Udruženja Pomozi.ba  |   Carlsberg BH postao oficijelni distributer Erdinger piva u BiH   |  Novogodišnja dm čarolija: sniženja, pokloni i besplatni Viber stikeri u „zimskom ruhu“  |  Dvije hiljade paketića za mališane u BiH  |  Orbico najavio ulazak u Belorusiju i nove akvizicije  |  Deloitte:"Prvi put u povijesti internet je najpopularniji božićni dućan"  |  dm {ZAJEDNO} za radost  |  Kako spriječiti pucanje kose?  |   ||
   

Vedrana Seksan: Parking papak

25.02.2014
Ima ta rubrika na jednom portalu. Zove se parking papak. Slikaju automobile parkirane na trotoarima, zelenim površinama, svim drugim neprimjerenim mjestima i onda objavljuju da ljudi vide kako je to grozno. Uz upozorenje da se sasvim slažem da je užasno vidjeti i prolaziti između naredanih automobila, moram reći i to da mi se od rubrike diže kosa na glavi. Da se odmah razumijemo - nisam nikad bila uslikana. A mogla sam biti. Kao i svako od nas. Jer ko mi kaže da auto nikad nije popeo na trotoar, ili se uz pomoć kršenja osnovnih zakona fizike uvukao u neku neočekivanu šupljinu, kako nikad nije nikog zagradio "samo na pet minuta” i upalio sva četiri, kao da to što žmiga, znači da se sad može proći kroz auto pa neće nikome smetati - taj laže. Svi mi koji vozimo smo pomalo parking papci. Pa me zato moralisanje izluđuje. Osim toga, mislim da je kritika potpuno pogrešno usmjerena. Jer ko bi normalan parkirao na mjesto na kojem te lako može zateći čestitka zakačena za brisače, na kojem ti opravdano ljutiti prolaznik može zagrebati vrata ili odvaliti retrovizor, ako postoji alternativa parkiranja na mjestu koje je za to predviđeno. U grad autom idem samo ako baš moram, ako mi se žuri, nikako. Jer parkinga nema. Ono malo što ih u gradu ima obično na ulaz naredaju po šest auta i potpuno zakrče cijelu traku. Dok dočekaš da se neko isparkira da se ti uvališ, prošlo je ne samo onih čuvenih akademskih petnaest, koliko je pristojno kasniti, nego je i život prošao. Ako i dobiješ mjesto na parkingu, odjednom dobiješ i osjećaj da si nekim čudom parkirao u centru Beča, jer je prvi sat tri marke, pa ostao ti petnaest minuta ili cijeli sat, na isto ga dođe. Ostali sati su toliko, da isplativ postaje rent-a-car sa vozačem, a ne taksi. Uz sve to, jako je zanimljivo da svaki parking velikim slovima, da ne bude nikakve dileme, ima obavijest da ne odgovara za sigurnost automobila i stvari u njemu. Dakle, plati, a šta ćeš zateći, to je već za nekog razbacivanja kašika. I hajde, ne moraš u grad autom. Ali moraš parkirati pred kućom. Ili bar u krugu od pola kilometra od mjesta gdje živiš. I tu si, opet, parking papak. Jer je bar u mom kraju na postojeće zgrade nadograđeno još po dva sprata. Što je još bar pet auta po zgradi. Da smo imali sređene parkinge ranije baš i nismo. A, sad smo ne papci, nego papčine, jer se naredamo tako da najčešće izlazim na suvozačeva vrata. Ili kroz gepek. Pa mi dođe da slikam sama sebe i objavim na portalu. I onda me još, uz sve, prije par jutara dočeka kazna zato jer sam parkirala pred kućom, na jedino mjesto koje sam našla u osam sati kada sam sa posla došla kući. Ne može čovjek da se ne osjeti kao papak. I dok uzima kaznu sa šajbe, i dok je plaća u pošti i dok, jer alternative nema, ponovo parkira automobil na isto mjesto na kojem uvijek stoji parkiran automobil. Mrzim i oduvijek sam mrzila činjenicu da smo mi stručnjaci u tome da pronađemo način da se podijelimo. Uvijek. Na muškarce i žene. Na Hordaše i Manijake. Na ove i one nacionalno, vjerski, moralno i seksualno. Pa onda i na papke i na finu gradsku raju. Pa kad se podijelimo satrasmo se upirući prstima jedni u druge, ako ne bacamo cigle, kamenice ili šta vatrenije, pa se rugamo izborima, uvjerenjima, optužujemo za sva moguća nedjela, nerede i nemogućnost prosperiteta. Da mi je samo jednom u životu da se zaustavimo pa vidimo da različiti jesmo, i hvala Bogu da je tako, jer kako bi samo bilo dosadno živjeti u svijetu u kojem su svi isti, ali da nam problemi nisu različiti. Jer i fina gradska raja i ja, papak, nikad nismo pogledali oko sebe pa shvatili da postoji neko kome je posao da se bavi time da parking papaka ne bude. I da umjesto toga postoji normalan parking. Normalno osvijetljen. Sa normalno označenim parcelama. Na kojem, normalno, možeš naći mjesto. I na kojem ti normalni policajac garantuje da ćeš u autu zateći sve što si i ostavio. Da ne kažem da ćeš zateći auto. Istina, ovako je lakše. Ti Tarzan, ja Jane, pa slikaj za portale. Koji su svakako mjesta naše najveće društvene angažovanosti.


 
 
 
 
back to top