IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 22.05.2018 || NESCAFÉ Gold - u novom ruhu i s još punijim okusom  |  Ljubav na prvi pogled  |  Projekti poput “InHoReCa ConFesta” prijeko potrebni bh. turizmu  |  DEICHMANN obuća već pet godina uspješno posluje  |  Vrsna pića, ukusne delicije, zanimljive promocije i panel diskusije   |  Upoznajte Lukšu Jakobušić, vlasnika najboljeg novootvorenog hotela u istočnoj i centralnoj Evropi  |  KOZMETIKA AFRODITA RUŠI STEREOTIPE O IDEALIMA LJEPOTE  |  Sutra počinje 9. Sarajevo Business Forum  |  Meggle u BiH među najpoželjnijim poslodavcima u prehrambenoj industriji  |  dm najpoželjniji poslodavac u BiH i u 2018.  |  VINA SLAVONIJE prezentirana u gradu na Vrbasu  |  Altermedia najpoželjniji poslodavac u BiH, u sektoru marketinga i PR-a u 2018.  |  Tražite inspiraciju za proljetni make up look? Nađite je u dm prodavnicama!   |  Beohemija lansira Duel Gold – premium deterdžent na tržište Bosne i Hercegovine  |  Veliki dan za domaću FMCG industriju  |  Kompanija Mlin i pekara Ljubače investirala u modernizaciju mlina   |  Posjeta igrača FK „Sarajevo“ i FK „Željezničar“ BBI banci  |  Kampanja za prve pletene i tkane biloborde u finalu prestižnog festivala u Rimu  |  Sve je spremno za 4. Sarajevo FMCG Summit  |  Od konobara do jednog od najplaćenijih glumaca Hollywooda  |   ||
   

Vedrana Seksan: Parking papak

25.02.2014
Ima ta rubrika na jednom portalu. Zove se parking papak. Slikaju automobile parkirane na trotoarima, zelenim površinama, svim drugim neprimjerenim mjestima i onda objavljuju da ljudi vide kako je to grozno. Uz upozorenje da se sasvim slažem da je užasno vidjeti i prolaziti između naredanih automobila, moram reći i to da mi se od rubrike diže kosa na glavi. Da se odmah razumijemo - nisam nikad bila uslikana. A mogla sam biti. Kao i svako od nas. Jer ko mi kaže da auto nikad nije popeo na trotoar, ili se uz pomoć kršenja osnovnih zakona fizike uvukao u neku neočekivanu šupljinu, kako nikad nije nikog zagradio "samo na pet minuta” i upalio sva četiri, kao da to što žmiga, znači da se sad može proći kroz auto pa neće nikome smetati - taj laže. Svi mi koji vozimo smo pomalo parking papci. Pa me zato moralisanje izluđuje. Osim toga, mislim da je kritika potpuno pogrešno usmjerena. Jer ko bi normalan parkirao na mjesto na kojem te lako može zateći čestitka zakačena za brisače, na kojem ti opravdano ljutiti prolaznik može zagrebati vrata ili odvaliti retrovizor, ako postoji alternativa parkiranja na mjestu koje je za to predviđeno. U grad autom idem samo ako baš moram, ako mi se žuri, nikako. Jer parkinga nema. Ono malo što ih u gradu ima obično na ulaz naredaju po šest auta i potpuno zakrče cijelu traku. Dok dočekaš da se neko isparkira da se ti uvališ, prošlo je ne samo onih čuvenih akademskih petnaest, koliko je pristojno kasniti, nego je i život prošao. Ako i dobiješ mjesto na parkingu, odjednom dobiješ i osjećaj da si nekim čudom parkirao u centru Beča, jer je prvi sat tri marke, pa ostao ti petnaest minuta ili cijeli sat, na isto ga dođe. Ostali sati su toliko, da isplativ postaje rent-a-car sa vozačem, a ne taksi. Uz sve to, jako je zanimljivo da svaki parking velikim slovima, da ne bude nikakve dileme, ima obavijest da ne odgovara za sigurnost automobila i stvari u njemu. Dakle, plati, a šta ćeš zateći, to je već za nekog razbacivanja kašika. I hajde, ne moraš u grad autom. Ali moraš parkirati pred kućom. Ili bar u krugu od pola kilometra od mjesta gdje živiš. I tu si, opet, parking papak. Jer je bar u mom kraju na postojeće zgrade nadograđeno još po dva sprata. Što je još bar pet auta po zgradi. Da smo imali sređene parkinge ranije baš i nismo. A, sad smo ne papci, nego papčine, jer se naredamo tako da najčešće izlazim na suvozačeva vrata. Ili kroz gepek. Pa mi dođe da slikam sama sebe i objavim na portalu. I onda me još, uz sve, prije par jutara dočeka kazna zato jer sam parkirala pred kućom, na jedino mjesto koje sam našla u osam sati kada sam sa posla došla kući. Ne može čovjek da se ne osjeti kao papak. I dok uzima kaznu sa šajbe, i dok je plaća u pošti i dok, jer alternative nema, ponovo parkira automobil na isto mjesto na kojem uvijek stoji parkiran automobil. Mrzim i oduvijek sam mrzila činjenicu da smo mi stručnjaci u tome da pronađemo način da se podijelimo. Uvijek. Na muškarce i žene. Na Hordaše i Manijake. Na ove i one nacionalno, vjerski, moralno i seksualno. Pa onda i na papke i na finu gradsku raju. Pa kad se podijelimo satrasmo se upirući prstima jedni u druge, ako ne bacamo cigle, kamenice ili šta vatrenije, pa se rugamo izborima, uvjerenjima, optužujemo za sva moguća nedjela, nerede i nemogućnost prosperiteta. Da mi je samo jednom u životu da se zaustavimo pa vidimo da različiti jesmo, i hvala Bogu da je tako, jer kako bi samo bilo dosadno živjeti u svijetu u kojem su svi isti, ali da nam problemi nisu različiti. Jer i fina gradska raja i ja, papak, nikad nismo pogledali oko sebe pa shvatili da postoji neko kome je posao da se bavi time da parking papaka ne bude. I da umjesto toga postoji normalan parking. Normalno osvijetljen. Sa normalno označenim parcelama. Na kojem, normalno, možeš naći mjesto. I na kojem ti normalni policajac garantuje da ćeš u autu zateći sve što si i ostavio. Da ne kažem da ćeš zateći auto. Istina, ovako je lakše. Ti Tarzan, ja Jane, pa slikaj za portale. Koji su svakako mjesta naše najveće društvene angažovanosti.


 
 
 
 
back to top