IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 22.05.2018 || NESCAFÉ Gold - u novom ruhu i s još punijim okusom  |  Ljubav na prvi pogled  |  Projekti poput “InHoReCa ConFesta” prijeko potrebni bh. turizmu  |  DEICHMANN obuća već pet godina uspješno posluje  |  Vrsna pića, ukusne delicije, zanimljive promocije i panel diskusije   |  Upoznajte Lukšu Jakobušić, vlasnika najboljeg novootvorenog hotela u istočnoj i centralnoj Evropi  |  KOZMETIKA AFRODITA RUŠI STEREOTIPE O IDEALIMA LJEPOTE  |  Sutra počinje 9. Sarajevo Business Forum  |  Meggle u BiH među najpoželjnijim poslodavcima u prehrambenoj industriji  |  dm najpoželjniji poslodavac u BiH i u 2018.  |  VINA SLAVONIJE prezentirana u gradu na Vrbasu  |  Altermedia najpoželjniji poslodavac u BiH, u sektoru marketinga i PR-a u 2018.  |  Tražite inspiraciju za proljetni make up look? Nađite je u dm prodavnicama!   |  Beohemija lansira Duel Gold – premium deterdžent na tržište Bosne i Hercegovine  |  Veliki dan za domaću FMCG industriju  |  Kompanija Mlin i pekara Ljubače investirala u modernizaciju mlina   |  Posjeta igrača FK „Sarajevo“ i FK „Željezničar“ BBI banci  |  Kampanja za prve pletene i tkane biloborde u finalu prestižnog festivala u Rimu  |  Sve je spremno za 4. Sarajevo FMCG Summit  |  Od konobara do jednog od najplaćenijih glumaca Hollywooda  |   ||
   

Vedrana Seksan: Ljubaznost je danas rijetka

25.09.2014

Crkla mi pegla. Odnosno, bolje reći da je otišla uz prasak. Ja ne volim peglanje. Ali sam kao mudri Buda naučila da stvari koje moraš uraditi jednostavno moraš i zavoljeti. Pa sam dugo, dugo razmišljala kako da približim peglanje sebi i sebe peglanju. I našla fenomenalan način. Imam fotelju u kojoj niko ne sjedi, a koja je udobna samo tako. Uložila u dasku za peglanje. Fotelju privukla ispred televizora, namjestila dasku upalila nekakav trash kanal na kojem se biju nevjeste, prikazuju prljave i zapuštene slastičarne, popravljaju i prepravljaju tetovaže i ljudi bježe od Amiša i započela sa voljenjem peglanja. Pa ja peglam, ono nešto priča, noge me ne bole jer sjedim, a i nagledam se budalaština sasvim dovoljno da znam da meni nije najgore na svijetu što moram peglati. Za nekoga ko ne voli peglanje kontradiktorno volim da mi je sve ispeglano. Pa peglam i čarape i posteljinu i kuhinjske krpe i sve ostalo. Generalno, uvijek imam veša ko vešeraj, pa moram imati i dobru mašinu za veš koja podnosi žestoka svakodnevna zlostavljanja, ali i odličnu peglu. Jer mi se družimo skoro svako veče. U glavnom, u tom jednom druženju, dok ja sjedim na televiziji prave neke torte za koje imaju dva sata, a koje se nikako ne daju, na momenat kao da je neko upalio prskalicu. Tamo negdje gdje počinje pegla, a završava šnjura (što bi rekla jedna moja komšinica). Prvo prskalica, a onda Boga mi i ozbiljan plamenčić. Vrisnem, dotrči muž spasilac, ali ne na vrijeme da ista ne pukne, sve meni u ruci. Kako puče, tako nestade i plamena i iskrica. Srećom ne i mene ili moje ruke. Iščupamo peglu iz struje i s poštovanjem je sahranimo u kanti za smeće. Jadna, svašta je predeverala. E sad, valja kupiti novu. Kažem, mrzim peglanje. Toliko da moram imati pravo dobru peglu. Ali koja ne košta mnogo. Ipak sam ja ponosni građanin BiH kojem cijena uvijek određuje kupovinu. Odem u prodavnicu, od onih u kojima svi kupujemo i hranu i papuče i jastuke i voće i povrće i mesne prerađevine pa i pegle. Gomila nekakvih marki. Neke kao znam, ali su poskupe. I jedna koju ne znam, ali na kojoj piše kako je najprodavaniji brend u Britaniji. Cijena odlična. Odlična Britanija. Na kasu. Dođem kući, otvorim, krenem u peglanje i shvatim da sam barem ja, koja sam imala priliku upoznati Britaniju i njenu strast za peglanjem, trebala znati da ta pegla ne može valjati ni pod razno. Lijepi se sve za ploču, neće da klizi, para ne izlazi kako treba – užas. Pokvari mi i bijeg od Amiša i zamalo vrlo drage hlače. Ispeglam veš, pravo se napatim. Pa tako i sutra. Pa sutra. I onda skontam kako ću prestati peglati, postati zgužvana i prestati pratiti mlade koje se tuku oko haljina ako nešto hitno ne poduzmem. Vratim se u onu istu radnju i počen pregledati one skupe i poznate marke. Kad, eto ti prodavača. Dobro veče, i vama isto, takva i takva stvar – trebam peglu, neki dan kupila jednu, ništa ne valja. I tada čovjek kaže fenomenalnu, ali nevjerovatnu stvar – što je ne zamijenite. Čekaj malo – nije pokvarena, samo meni ne valja. Ok, kaže prodavač. Imate li račun. Imam. Ali nemam kutiju. Bacila. Kaže on – nema veze. Donesite, zamijenit ćemo. Odem kući po peglu, ne mogu još uvijek da vjerujem. Nisam vjerovala ni kad sam plaćala onu skuplju, koja mi sad zahvaljujući činjenici da mijenjam, a ne kupujem jovo na novo, i nije bila toliko skupa. Kao i zahvaljujući tome što mi je prodavač stručno objasnio karakteristike. Ono u šta sam zapravo najmanje mogla da povjerujem da postoji neki prodavač koji zna robu koju prodaje, dovoljno je ljubazan da objasni i nađe ono što treba baš vama, i da pri tom želi pomoći u korist mušterije. Da je spreman zamijeniti neku stvar. Svi vam kažu da stvar možete vratiti. I možete. Ali morate dobro paziti na sitna slova koja vam ne kažu. Da ne dirate ambalažu. Ne skidate etiketu. Imate račun se podrazumijeva, ali nekad postoje zahtjevi toliko ludi da ne možeš vjerovati. Ovdje nije bilo nikakvih zahtjeva. Samo činjenica da prodavač tu postoji radi kupca. Koji nikako nije bio drčan i ponašao se kao da je kupio svijet svojim parama. Vratila sam se u prodavnicu nekoliko dana kasnije da ga nađem i kažem kako mi se nikada nije desilo da upoznam nekoga ko je toliko ljubazan. Bilo mu je neprijatno. Ljubaznost je danas toliko rijetka da je se stide i oni koji je imaju. I to je najnevjerovatnije. U kako ludom svijetu živimo. U kojem je normalno gledati ljude koji pred kamerama pokazuju najintimnije zdravstvene probleme, ali se šokiraš kad sretneš nekoga ko je ljubazan.


 
 
 
 
back to top