IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 20.02.2018 || Ledo inovativniji nego ikada  |   Afrodita, Amor i Grčki jogurt MI99  |  Neumorna potraga za nezaboravnim okusima  |  Bosanskohercegovački brend Violeta svojim proizvodima suvereno osvaja tržišta regije  |   Legende naših ulica. Polo City i Golf City   |  „Glade zimska čarolija“ stigla i u SOS porodice  |  BBI banka i BBI VIP Business Club u Sultanatu Oman  |  Sedamdeset godina sportskih automobila Porsche  |  Nagradna igra BBI banke i Mastercarda: Ključevi automobila hyundai i20 uručeni Adisu Mahmutoviću  |  Voda koja osvaja u Avalonu  |  Građani BiH i kompanija Violeta su najugroženijim porodicama donirali 100.000 KM  |  Ljubitelji čokolade, jeste li spremni za Segredo doce?  |  Kompanija Jaffa poklonila 2000 paketića za djecu korisnika Udruženja Pomozi.ba  |   Carlsberg BH postao oficijelni distributer Erdinger piva u BiH   |  Novogodišnja dm čarolija: sniženja, pokloni i besplatni Viber stikeri u „zimskom ruhu“  |  Dvije hiljade paketića za mališane u BiH  |  Orbico najavio ulazak u Belorusiju i nove akvizicije  |  Deloitte:"Prvi put u povijesti internet je najpopularniji božićni dućan"  |  dm {ZAJEDNO} za radost  |  Kako spriječiti pucanje kose?  |   ||
   

Njemačka efikasnost i disciplina

23.01.2015

Nisam sigurna koliko je puta moj muž bio u Njemačkoj. Sigurna sam da tamo nikada nije živio, niti je proveo više od desetak dana i ako je bio. Ali će, kao u ostalom, i gomila drugih ljudi koje poznajem uvijek hvalti njemačku efikasnost. Njihovu predanost, odlučnost, poštivanje zakona, uređenost, preciznost i pouzdanost. Zna se – pitajte bilo kojeg taksistu i svaki će vam reći da nema auta da ga Nijemac nije napravio. Udobni su Francuzi, pouzdani Japanci, jeftini Koreanci, ali će za našeg čovjeka ono što Švabo napravi biti uvijek broj jedan. I u Audiciji, ali i u životu. Pod devizom – nema kod Švaba labavo, u domovinu se privremeno vraćaju i oni koji žive u toj uređenoj, strogoj i zakonski definisanoj državi. I valjda samo potvrđuju sve ono što moj muž i njemu slični misle o državi reda i zakona. Pričaju o sređenim odnosima, o strogim, ali pravednim poslodavcima o disciplini i nagradi za svako zalaganje.  Kad krečiš kuću, onda tražiš majstora koji kreči po Njemačkoj – taj je uredan i precizan, neće ti napraviti džumbus i uradit će sve u dogovorenim terminima. Njemačka ga naučila. Kad tražiš ženu da ti čisti kuću, na posebnoj cijeni su one koje su tokom rata čistile po njemačkim stanovima. Tamo su ih naučili da čiste „zaoprave", ne, da dva puta mahnu krpom po sredini kao što to rade žene koje čiste po bosanskim kućama. Pa i fudbal njemački, možda jeste malo dosadniji nego španski, itralijanski i engleski, ali se zna ko je prvak svijeta. Je li tako?

Trenutno sam u Njemačkoj. U minhenskom Resident Teatru radim predstavu i imam priliku svakoga dana vidjeti svu tu njemačku disciplinu i uređenost na djelu. Da se razumijemo, sve je kako vam pričaju. Istina, ne mislim da će i jedna žena koja ne zna čistiti ovdje naučiti da čisti, jer nije baš da je previše čisto, na ulici vidim i druga kola osim njemačkih, a fudbal nisam upratila, ali se jedno sređeno društvo vidi na svakom koraku. Na ulicama nema papira. Ni pasa lutalica. Ni mačaka lutalica. Čak ni ptica. Ni jedan automobil nije parkiran na trotoaru. Uredno se čeka zeleno svjetlo kako bi se prešla ulica preko pješačkog prelaza. A u samoposlugama redovno imaju sitno do zadnjeg centa. Eurocenta. Moj muž smatra kako se radi o tome da su oni prosto takvi. Genetski, mentalitetom ili ne znam ni ja čime. Precizni. Radni. Odgovorni. Ja mislim da je to glupost. Jedina stvar po kojoj se mi razlikujemo je zakon. Ne čekaju sve njemačke djedice da ulicu pređu na zebri i semaforu zato jer su genetski različiti od onih naših koji, iako jedva hodaju, zagaze na cestu u sred špice. Čekaju zato jer znaju da je kazna za prelazak na nedozvoljenom mjestu 40 eura. Pa izvolite, ako vam se isplati. Pri tome, policajca ne možeš zakititi, šarmirati ili mu zaprijetiti. On je taj koji sprovodi zakon, znajući da ako ga ne bude sprovodio ima neko ko će sprovesti njega. Nema tu genetike. Nego čista matematika. Računaj koliko si kraći ako baciš papir na cestu. Ako parkiraš na nedozvoljeno mjesto. Ako ne pokupiš iza svoga cuke. Ako ne znaš – naučit ćeš. Prvi put možda i uspiješ da se švercuješ u tramvaju. Ali kad te ulove, neće ti više pasti na pamet. Prvi put ti možda prođe da uđeš na izlaz, ali će već drugi put neko biti tu da ti objasni kako tako ne ide. Kad vidiš da svi hodaju desnom stranom trotoara, jer je lijeva za bicikliste, možeš ti hodati lijevom, ali ako te bicikl udari onda ćeš još morati da snosiš troškove popravke bicikla. Da ne kažem koliko košta ljekar. Onda shvatiš zašto postoji društvo u kojem sve funkcioniše. I zašto će onaj koji se uvijek pridržava svakog zakona čim dođe u domovinu parkirati na sred ulice. Na pješačkom. Zato jer su kod nas stvari genetika. Pa ako si genetski kurpulentan misliš kako za tebe ne vrijede pravila. Hodaš kojom stranom hoćeš, voziš kako hoćeš, parkiraš gdje ti se ćefne, radiš, bacaš, živiš, obavljaš nuždu po parkovima ili na ulici uz zid zgrade i niko ti ne može ništa. Čak ti se, jer je to također valjda genetika, i priključe. Pa više niko ne zna kojom se stranom hoda. I da li treba kažnjavati one koji ne piške da ih vidi cijeli svijet ili one koji to rade tako da se zagrcneš od užasa. Mi smo ponosno društvo u kojem se zakoni formiraju po pojedincu. Koji može okupirati, zlostavljati, terorizirati i mijenjati cijelu zajednicu. Jer su nam objasnili da je to demokratija. Ovo njemačko, kad zajednica oblikuje pojedinca, to već nije demokratija. Nego razlog da im zavidimo. I molimo Boga da kod nas nikad ne bude tako. Jer jesu oni radišni i odmjereni i sve to. Ali smo mi mnogo sretniji. Aha. Ubismo se od sreće i smijeha.


 
 
 
 
back to top