IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 20.02.2018 || Ledo inovativniji nego ikada  |   Afrodita, Amor i Grčki jogurt MI99  |  Neumorna potraga za nezaboravnim okusima  |  Bosanskohercegovački brend Violeta svojim proizvodima suvereno osvaja tržišta regije  |   Legende naših ulica. Polo City i Golf City   |  „Glade zimska čarolija“ stigla i u SOS porodice  |  BBI banka i BBI VIP Business Club u Sultanatu Oman  |  Sedamdeset godina sportskih automobila Porsche  |  Nagradna igra BBI banke i Mastercarda: Ključevi automobila hyundai i20 uručeni Adisu Mahmutoviću  |  Voda koja osvaja u Avalonu  |  Građani BiH i kompanija Violeta su najugroženijim porodicama donirali 100.000 KM  |  Ljubitelji čokolade, jeste li spremni za Segredo doce?  |  Kompanija Jaffa poklonila 2000 paketića za djecu korisnika Udruženja Pomozi.ba  |   Carlsberg BH postao oficijelni distributer Erdinger piva u BiH   |  Novogodišnja dm čarolija: sniženja, pokloni i besplatni Viber stikeri u „zimskom ruhu“  |  Dvije hiljade paketića za mališane u BiH  |  Orbico najavio ulazak u Belorusiju i nove akvizicije  |  Deloitte:"Prvi put u povijesti internet je najpopularniji božićni dućan"  |  dm {ZAJEDNO} za radost  |  Kako spriječiti pucanje kose?  |   ||
   

Nenad Pacek: Nije vrijeme za štednju

10.12.2012
Treba izbjeći svaku operaciju koja smanjuje povjerenje potrošača. Ako oni počnu manje trošiti, jer im neko reže plate ili im prijeti otkaz, onda se to brzo odrazi na ukupnu potrošnju, porezni prihodi počnu se smanjivati, pad se produbljuje.
 
Ekskluzivno iz Beča
Piše: Nenad Pacek, predsjednik GSA
nenad.pacek@globalsuccessadvisors.eu
 
U prošlom broju pisao sam da je u regiji Jugoistočne Europe vrag odnio šalu te da treba pristupiti što hitnije operativnom zahvatu spašavanja života. Prvi dio operacije govorio je o aktivnijoj monetarnoj politici koja bi privremeno kupovala državne obveznice, a novac bi bio usmjeren na smanjivanje nelikvidnosti te državne potrošnje (kad privatni sektor ne može ili ne želi kupovati). Ako niko ne troši, onda niko ne može ništa ni prodati. Upravo u tom začarnom krugu se nalaze mnoge zemlje u regiji te je aktivnija monetarna politika jedan od načina da se prekine taj krug. Naravno, takav monetarni zahvat ne smije dugo trajati, jer bi kasnije mogao dovesti do znatno veće inflacije, ali mora biti aktivan sve dok se ne pojača potrošnja privatnog sektora.  

Evo i nastavka te operacije. Većina dugova u regiji se nalazi u privatnom sektoru, a javni dug je još uvijek na prihvatljivom nivou. Međutim, mnoge vlade su se odlučile na štednju iako same nisu previše zadužene. Javni dug je znatno veći u Zapadnoj Europi nego bilo gdje u Centralnoj i u Istočnoj Europi (uključujući čak i prezaduženu Mađarsku). Zato, nema bojazni za stabilnost ako se vlade Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije odluče da privremeno investiraju u određene projekte koji bi smanjili nezaposlenost. Kao što sam rekao u prošlom broju, novac bi  privremeno došao od prodaje državnih obveznica centraloj banci (slično onome što već četiri godine rade Englezi, Amerikanci i mnogi drugi). To nije povratak na socijalizam, već privremena mjera da se vrati likvidnost te povjerenje privatnog sektora u budućnost. Programi državne štednje su najefikasniji kad postoji dobar ekonomski rast. Drastične mjere štednje u vrijeme slabe ili nikakve potrošnje privatnog sektora samo produbljuju recesiju. Mnogi će reći da je, naravno, državna birokracija u mnogim zemljama prevelika, da su plate previsoke za ukupnu produktivnost. To je tačno, ali to ne znači da je sad pravo vrijeme da se vrše zahvati štednje. Treba izbjeći svaku operaciju koja smanjuje povjerenje potrošača. Ako oni počnu manje trošiti, jer im neko reže plate ili im prijeti otkaz, onda se to brzo odrazi na ukupnu potrošnju, porezni prihodi se počnu smanjivati, pad se produbljuje.

Kamatne stope moraju ići prema dole, a novo kreirane državne banke trebaju konkurisati stranim bankama koje su podigle kamatne stope čak i na švajcarske franke i eure, iako su kamate u Švajcarskoj i eurozoni na rekordno niskom nivou. Ako neka strana banka posuđuje franak po 0,1 posto, a plasira ga u Hrvatskoj ili Srbiji po šest posto, onda znate da nešto nije u redu. Usput budi rečeno, kamata za privatnu osobu u Austriji na švajcarski franak je 1,2 posto!  

Mjere pojačane državne potrošnje u vrijeme niske potrošnje privatnog sektora uvijek pomažu izlasku iz recesije i tako bi bilo i u regiji Jugoistočne Europe. Međutim, zemlje bivše Jugoslavije moraju što hitnije raditi na stvaranju održivog ekonomskog modela, jer inače budućnost ne izgleda baš dobro. Evo i za kraj nekoliko važnih mjera za povećanje konkurentnosti i stvaranja dugoročnog održivog razvoja. 

Prvo, investicije u obrazovanje moraju biti prioritet, pa čak i ako treba štampati svježi novac da bi se podigao nivo znanja, edukativne infrastrukture, te plate onima koji rade najvažniji posao u bilo kojoj državi (učitelji i profesori). Školski i univerzitetski sistemi se moraju prilagoditi potrebama 21. vijeka.
 
Drugo, treba odvojiti dio državne potrošnje za istraživanje i razvoj, te spojiti taj novac s istraživanjem i razvojem koje postoji u privatnim kompanijama (malim, srednjim i velikim). Oni ministri koji žele vidjeti kako se treba unaprijediti obrazovanje te investirati u istraživanje i razvoj, trebaju savjet stručnjaka iz finske i švedske vlade. Nije dalek put do Štokholma i Helsinkija. Finci čak i dijele knjige o tome kako pojačati konkurentnost. Ne treba izmišljati toplu vodu, već što brže koristiti najbolju praksu te vidjeti kako je moguće da su finski klinci i dalje najbolje obrazovani na svijetu. A obrazovane nacije mogu stvarati inovativne i zanimljive proizvode te ojačati izvozni sektor na veoma duge staze. A zemlje koje imaju jak izvozni sektor gotovo nikada nemaju ozbiljnih ekonomskih problema.
 
Također, treba aktivno podržavati bilo koju privatnu malu i srednju kompaniju koja ima zanimljiv proizvod za izvoz. Ako im neće pomoći komercijalne privatne banke, trebaju ministri iz regije pogledati kako je stvoreno njemačko ekonomsko čudo malih i srednjih poduzeća, te ko ih je finansirao. To su bile uglavnom male regionalne banke i bankarski kooperativi (ima ih i dan danas preko hiljadu i upravo se Mittelstand oslanja na njih). Privremeno, i državne banke moraju biti proaktivnije, što se tiče podrške izvoznicima i start up kompanijama.
 
Jak izvozni sektor se može djelomično stvarati i privlačenjem novih stranih investicija. I to proaktivno. Privlačenje stranih investicija nikome nije uspjelo bez dobrog marketinga te stvaranja vrlo atraktivnih poslovnih okruženja. Također, vlade i ministri ne mogu sjediti kod kuće i čekati. Treba biti svaku sedmicu u avionu, razgovarati s korporacijama širom svijeta, te nikako ne treba ignorisati kompanije u zemljama u razvoju. Brazilci, Turci, Kinezi, Meksikanci i mnogi drugi investiraju ogromne količine novca u ostale zemlje u razvoju. I imaju puno novca. Nikoga ne treba ignorisati. Svima je Europa zanimljivo tržište.
 
U prvom broju u idućoj godini, pisat ću o ekonomskim očekivanjima za 2013.

 
 
 
 
back to top