IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Nedelja, 20.05.2018 || NESCAFÉ Gold - u novom ruhu i s još punijim okusom  |  Ljubav na prvi pogled  |  Projekti poput “InHoReCa ConFesta” prijeko potrebni bh. turizmu  |  DEICHMANN obuća već pet godina uspješno posluje  |  Vrsna pića, ukusne delicije, zanimljive promocije i panel diskusije   |  Upoznajte Lukšu Jakobušić, vlasnika najboljeg novootvorenog hotela u istočnoj i centralnoj Evropi  |  KOZMETIKA AFRODITA RUŠI STEREOTIPE O IDEALIMA LJEPOTE  |  Sutra počinje 9. Sarajevo Business Forum  |  Meggle u BiH među najpoželjnijim poslodavcima u prehrambenoj industriji  |  dm najpoželjniji poslodavac u BiH i u 2018.  |  VINA SLAVONIJE prezentirana u gradu na Vrbasu  |  Altermedia najpoželjniji poslodavac u BiH, u sektoru marketinga i PR-a u 2018.  |  Tražite inspiraciju za proljetni make up look? Nađite je u dm prodavnicama!   |  Beohemija lansira Duel Gold – premium deterdžent na tržište Bosne i Hercegovine  |  Veliki dan za domaću FMCG industriju  |  Kompanija Mlin i pekara Ljubače investirala u modernizaciju mlina   |  Posjeta igrača FK „Sarajevo“ i FK „Željezničar“ BBI banci  |  Kampanja za prve pletene i tkane biloborde u finalu prestižnog festivala u Rimu  |  Sve je spremno za 4. Sarajevo FMCG Summit  |  Od konobara do jednog od najplaćenijih glumaca Hollywooda  |   ||
   

Kenan Uštović: Zdravstveni sistem nam umire od neizlječive bolesti

25.09.2014

Stanje zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini najbolje se može opisati kroz vic: „Muž doveo bolesnu ženu kod doktora. Poslije rutinskog pregleda, doktor izdvoji muža u svoju kancelariju i oprezno mu kaže: Situacija nije bezazlena, treba da ostane u bolnici. Doktore, recite mi za koliko će ozdraviti? Za 500 Eura!" ili „Doktore, imate li nešto protiv kašlja? – Doktor: ne, ne, samo vi kašljite." Bolnice su nam zadužene, a građani nezadovoljni medicinskim tretmanima i odnosom prema pacijentima. Ljekari štrajkuju, pacijenti trpe. Zdravstveni aparat je preskup i složen. Entiteti vode različite politike. Ali nisu različite politike najveći problem, nego njihovo međusobno ne priznavanje. Pa tako ako živiš u Republici Srpskoj, a moraš se liječiti u Federaciji, administracija i papirologija je toliko komplikovana, da na kraju zaboraviš od čega boluješ. Milione maraka svake godine pojede administracija, jer ipak treba obezbijediti primanja u 13 fondova zdravstvenog osiguranja, 13 ministarstava zdravstva, 264 zdravstvene institucije koje zapošaljavaju blizu 37 hiljada medicinskih i nemedicinskih radnika u BiH. A što je najveći apsurd poslije svega, ipak odlučiš da od svoje male plaće, ako je uopće imaš, odvojiš veliki dio za neku privatnu zdravstvenu ustanovu. Tamo je sve uređeno, ne moraš da čekaš satima u redovima, sve se može i svi te razumiju. Vođeni lošim iskustvima, zaboravljamo da bi to trebao biti standard na svim mjestima. Problem je samo ako imaš hipohondrične sklonosti, jer uvijek se nađe neki sumnjiv nalaz koji  „obavezno treba provjeriti i to odmah" da ne bi krenulo po zlu ... i tako ulaziš u začarani krug. Kako vrijeme prolazi, sve si uvjereniji da ćeš umrijeti brzo, pa u pauzama od razmišljanja o svojoj teškoj zdravstvenoj situaciji, već se počinješ polako opraštati od prijatelja, a statusi na Facebooku su citati velikih mislilaca kako treba čuvati zdravlje ako želimo zauvijek biti mladi, lijepi, bogati, pametni ili šta već. Kasnije i kada ti kažu da nije ništa opasno, ti baš i nisi siguran, a cilj privatne poliklinike je postignut. Dobijen je još jedan redovan pacijent.

Ovo svakako ne znači da skoro istu sumu novca nećeš potrošiti i u državnim zdravstvenim ustanovama. Veliki broj  medicinskog osoblja  je već odavno prevazišao bombonjere, a lijepu riječ i kompliment da ne spominjem. Red kod ljekara opće prakse me uveliko podsjeća na red za vodu, a komparativni nivoi pridjeva bolestan nemaju nikakve veze sa teorijom vjerovatnoće da ćeš dočekati onaj momenat kada se prozove tvoje ime. Posljednji put kada sam bio kod ljekara opće prakse upitan sam: „Šta ćemo danas?". U jednom momentu nisam bio siguran da li sam u restoranu, kafiću, frizerskom salonu ili na pijaci. Ovo pitanje mi se ne razlikuje mnogo od onog: „Šta'š popit?". Počinjem pričati kakve bolove imam, i dok tako monolog traje, jer me doktor i ne gleda, već se popunjava četvrta uputnica za nešto. Prestajem pričati, jer bojim se ako nastavim morat ću uzeti godinu neplaćenog da to sve završim. I tako nakon tri minute, uzmem svoju knjižicu, karton, tuce uputnica i i zaputim se na pult, gdje se radi završno popunjavanje uputnica i recepata, koji  je jedno od rijetkih mjesta gdje se i danas može vidjeti upotreba indigo papira. Sa ovim je prva faza gotova. Sada svaku uputnicu pa na drugi kraj grada da ti zakažu termine za preglede. Rokovi su od sedam dana do godinu. Ove do sedam dana možeš ubrzati bombonjerom, ali ovi preko jedne sedmice prate stilove gradnje oslikane na novčanicama eura. Romantika, gotika i barok su dovoljni za preglede do šest mjeseci, a preko rokoko i moderni stil. Za one najduže samo savremena europska arhitektura je dovoljno dobra.

Razumijem ja da i ti ljudi imaju probleme. Male plaće, neuređen sistem rada, neadekvatni uslovi. Ali mnogi ljudi rade u istom ili sličnom sistemu, nerijetko i gorem, ali opet kada im dođe klijent ili kupac stave osmijeh na svoje lice, i kažu: „Dobar dan, kako Vam mogu pomoći?"

Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je sasvim slučajna!


 
 
 
 
back to top