IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Srijeda, 15.08.2018 || Filmska akcija u Konzumu  |  Grand kafa sponzor ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala  |  Sensation Bridge donosi festivalske noći neprevaziđene zabave!  |  Kampanja „Ti piješ, mi vozimo“   |  AWT novi distributer Werner & Mertz proizvoda  |   Podravka i 24. Sarajevo Film Festival obećavaju nezaboravna filmska i gastronomska iskustva  |  Sarajevsko After Film ove godine na dvije pozornice i sa 28 izvođača  |  Save the date – 7. MSCommunity BiH konferencija   |  U kampanji „Osvježi svoju kosu uz Ellu“, predstavljen prvi bh. šampon sa češnjakom  |  Održan prvi „Innovation day“ u organizaciji AS Holdinga  |  Promocija nove vizije hercegovačkog Hepoka, kao i novog asortimana proizvoda,  |  Sberbank BH otvorila novu poslovnicu u Sarajevu  |  VINA SLAVONIJE prezentirana u Sarajevu  |  Počele pripreme za regionalno barističko takmičenje u skladu s pravilima Specialty Coffee Associatio  |  Novi proizvod za muškarce WILKINSON SWORD HYDRO CONNECT™ 5  |  Počinje velika nagradna igra Sarajevske pivare Sreća ispod čepa  |   Nestlé proširio kulinarski asortiman THOMY i MAGGI s novim proizvodima  |  TROPSKI MIG SUNCU s novom TROPICAL Marmeladom!  |  Dukat Fit sa okusom kafe; 130 mg kofeina i 30 g proteina  |  Završen PLMA sajam u Amsterdamu  |   ||
   

Kenan Uštović: Ekonomski rast i sreća ljudi (I dio)

06.09.2012
 
Piše: Mr. Kenan Uštović
 
 
 
Mnogo smo se puta pitali da li je statistika koja nam se predstavlja u medijima stvarno realan pokazatelj stanja države u kojoj živimo. Da li ta skupina brojeva može pokazati da li živimo sve bolje i bolje, ili sve gore i gore? Prilikom davanja stavova na ovu temu postoji očigledna dihotomija mišljenja. Sa jedne strane, tu su oni koji kažu da tim brojevima možemo sa velikom sigurnošću anticipirati buduće događaje. Drugi su pak skeptici, i kažu da svaka osoba pojedinačno ima svoj stav prema razvoju zemlje i ostvarivanju životnih ciljeva. Sada se postavlja drugo pitanje. Da li smo mi ipak sretniji, ako ti brojevi pokazuju tendenciju poboljšanja? Nedavno istraživanje o sreći, odnosno subjektivnom osjećaju blagostanja, pokazuju da u SAD iznad granice od 15.000 dolara godišnje veza između ekonomskog rasta i sreće nestaje. Ova analiza nam pokazuje da su Amerikanci tri puta bogatiji, nego prije pola vijeka, ali nisu sretniji. Takvo isto pravilo važi i za Japan, te mnoge druge razvijene zemlje u svijetu. Stoga, postavlja se pitanje: zašto se onda i dalje izjednačavaju ekonomski rast i sreća ljudi? Naša je zemlja pretrpila žestoku ratnu agresiju. Te 1996. godine u razrušenoj BiH, kada niko ni u snu nije zamišljao tu zemlju kao zemlju u razvoju, ljudi su bili jako sretni. Rat se završio. Je li to sreća? Naravno da jeste. Ovo je još jedan pokazatelj da stope inflacije, humanog razvoja, zaduženosti, profitabilnosti nisu pokazatelji sreće ljudi. Ljudi mogu biti i jako sretni i bez toga. Ali sad se postavlja i treće pitanje. Da li zbog povećanja GNP-a indirektno sretni ljudi mogu biti sretniji? 
 
Kolika je informiranost našeg stanovništva
 
Hajde da sami postavimo sebi pitanje i pokušamo da damo odgovor. Koliko je ljudi u BiH upoznato sa stanjem nacionalne ekonomije? Težak odgovor. Neki bi rekli znaju mnogo. To u jednu ruku i jest tačno. Ljudi znaju da nam je nezaposlenost jako velika. Dosta njih zna i da ta nezaposlenost varira oko cifre od 40 posto. Ljudi znaju da i cijene svakodnevno rastu. Ako uzmemo da su puna zaposlenost, stabilnost cijena i ekonomski rast tri glavne determinante stanja ekonomije, onda možemo reći da bh. stanovništvo mnogo zna o ekonomiji. A da li je sve tako jednostrano i jednostavno? U medijima možemo vidjeti kako su poznati ljudi poput Richarda Bransona, Howarda Schultza, Chada Hurleya ili Donalda Trumpa jako sretni jer su uspjeli u životu. Mnogi misle da će svu sreću imati tek onda kada budu imali pregršt novca. „Nije sreća para puna vreća", rekao je jedan naš poznati umjetnik.  
 
Sad da se opet direktno vratimo vezi između stanja u ekonomiji i sreći ljudi. Ako kažemo da je novac finansijska injekcija za ekonomiju, onda moramo sebi da postavimo pitanje da li je moguće da ekonomija poslije toga doživi idiosinkraziju? Da li je moguće da novac samo pogorša stanje u ekonomiji? Da je sve tako jednostavno, svaka nacionalna ekonomija bi sebe opskrbila sa onoliko novca koliko joj je potrebno da riješi sve svoje probleme. Ne bi bilo siromašnih, gladnih, bogatih, srećnih, tužnih. Svijet bio bio pristanište bića indiferentnih na svoje postojanje. 
 
Butanski atipični recept za razvijanje ekonomije
 
Nešto jako interesantno se događa u jednoj azijskoj državi. U sendviču između dvije najmnogoljudnije zemlje, Indije i Kine, nalazi se mala himalajska država, Butan. Ono što je karakteristično za ovu zemlju je to da su izmislili novi pokazatelj stanja ekonomije: bruto nacionalnu sreću (Gross National Happiness). Ovaj indeks pokazuje činjenice da li se ekonomija tretira kao skup ljudi koji predstavljaju najvažniju determinantu razvoja. Butanci kao i svi drugi, žele da se njihova ekonomija razvija. Cilj ove zemlje ustvari ulazak u WTO. Ono za šta se zemlja opredjelila jeste pametan i održiv razvoj. To vuče za sobom donošenje odluka, koje sa ekonomske tačke gledišta nemaju smisla. Prelijepa zemlja, zemlja planina i hramova odrekla se miliona dolara od turizma ograničavajući broj stranih gostiju (naplaćujući dnevnu taksu 200 dolara). I dok su druge zemlje prodale prirodne resurse onom ko je davao najviše, Butan gotovo da nije dotakao svoje šume i rude. Zemlja je takođe preduzela neke neuobičajene korake da zaštiti svoju tibetansku budističku kulturu. Sve zgrade moraju da budu izgrađene na tradicionalan način, a svi građani moraju da nose tradicionalnu odjeću na javnim mjestima u radno vrijeme. I Butanci su, naravno, zavedeni zapadnim „poslasticama". U modi su mobilni telefoni i internet kafei, a u prijestolnici ima više od jedne diskoteke (mada ne i semafora). Ali, veliki broj ljudi je spreman da se odrekne novca radi sreće; radi sporijeg, humanijeg životnog ritma. Na primjer, ogromna većina Butanaca koji studiraju u inostranstvu vraćaju se u domovinu i rade za mali dio plate koju bi dobijali na zapadu...
 
(nastavak u narednom broju)

 
 
 
 
back to top